Armenija, ili kako je njeni građani nazivaju, Hajastan, je postsovjetska republika smještena na južnom Kavkazu. Šire poznata je zbog toga što je prva država koja je preuzela kršćanstvo kao službenu državnu religiju, i to 12 godina prije Rima.

Armenci i dan danas ukazuju na tu činjenicu kao na znak njihove bogate historije i razvijene kulture.  Međutim, sadašnjost u ovoj zemlji ne izgleda baš bogato i razvijeno. Ipak, monopolizirano tržište, velik broj nezaposlenih, korupcija, nedostatak ljudskih prava i socijalna neosviještenost nisu stvari o kojima će vam prosječan Armenac pričati. On se voli pohvaliti događajem koji se desio 301. godine.

Priznavanje krišćanstva nije jedina historijska činjenica o kojoj Armenci rado diskutuju. Stvari koje su se desile u novijoj historiji ove zemlje također su često tema razgovora. Na žalost, ti događaji nemaju pozitivan epitet. Veoma važno mjesto zauzima genocid koji su Turci učinili nad Armencima u I. svjetskom ratu.  Tada je život izgubilo više od milion ljudi, zbog čega je granica sa Turskom i dalje zatvorena. Ipak, nisu Turci najgori državni neprijatelj Armenije.

Nakon raspada sovjetskog saveza na Kavkazu je došlo do nekoliko konflikta povezanih sa podjelom teritorije između republika. Takva sudbina zadesila je i Armeniju i Azerbejdžan zbog armenske enklave Gorskog Karabaha. Svojatanje ovog regiona je trajalo još od sovjetskog doba, ali spor se pojačao transformacijom Armenije u samostalnu republiku. I ako je 1994. godine potpisano primirje, status Karabaha u stvari još uvijek nije razriješen.

Muzej genocida na dan genocida

Armenija je demokratska republika, iako u njenom slučaju se teško może govoriti o demokratiji, u pravom smislu te riječi. Zemljom vlada mala skupina oligarha, među kojima je i trenutni predsjednik Serž Sargsjan. Razlika između bogatih i siromašnih je ogromna, prije svega zbog toga što oligarhi blokiraju manja preduzeća i nevladine inicjative. Uvoz proizvoda je ograničen, a proizvodi koji se uvoze završavaju u prodajnim lancima bogatih i moćnih porodica. Teško je nazvati to drugačije nego legalizovani kriminal.

Armenija i dalje najboljeg suradnika vidi u Rusiji, mada Evropska unija ulaže velika sredstva u ekonomski i socijalni razvoj države. Vladajućim ljudima je očigledno u interesu da se drže podalje od Evrope, kako bi imali veću slobodu u svojim kriminalnim radnjama.

Centar Erevana

Hodajući Erevanom, glavnim gradom, najbolje se vidi kontrast ekonomske moći državljana Armenije. U strogom centru na prvi pogled sve izgleda uređeno i blistavo, ulicama se voze luksuzni terenci, a na izlozima prodavnica predstavljene su najnovije kolekcije modnih brendova, tipa Guči i Armani. Međutim, dovoljno je prošetati dvadesetak metara u drugom smjeru i atmosfera se potpuno mijenja u postsocialističku, siromašnu realnost. Ponekad je čak dovoljno pogledati iza jednog zida i iznenaditi se prizorom totalne suprotnosti. Zaista zanimljiv grad za posjetiti, dok za život, možda baš i ne.

Druga strana medalje

Putovanje kroz Armeniju ostaje u sjećanju ipak po još nečemu, osim Erevana, a to su prelijepe planine i vidici koje ova zemlja posjeduje.  Potencijal za planinarenje je ogroman, mada se proces razvijanja planinarskih staza i kartografije okoliša odvija prilično sporo. Budući da je površina  Armenije svega 29 800 km2 nije teško stići u svaki kutak države iz glavnog grada za manje od pola dana.  U Erevanu također postoji planinarsko društvo pod nazivom  Armenian Geographic,  koje organizuje planinske izlete svakog vikenda. U vlastitoj aranžaciji je također moguće organizovati izlet. Dovoljno je sjesti u mini bus koji vozi do najbližeg sela od željene planine, a u selo ljudi željno pomažu oko orijentacije. Planine u Armeniji su specifične po tome što su „gole” , što znači da se na svakom nivou penjanja na planinu vidi okolina, zbog toga je skoro nemoguće izgubiti se. Neke od planina koje možemo preporučiti iz iskustva su: Aragats (najviši vrh Armenije 4100 m), Ara i Gehamske planine.

Pogled s planine Aragats

Ima još jedna stvar koje Armenija ima u izobilju, manastiri. To je glavna turistička ponuda ove zemlje, 99% katologa u turističkoj agencji u Erevanu sastoji se iz manastira. Treba priznati da su te građevine ponekad stare čak i do 1700 godina ipak vrijedne posjete. Jedini problem je što ih ima toliko da nakon nekog vremena već postaju monotone i dosadne, zato vrijedi unaprijed pripremiti listu manastira koji su možda najfascinantniji. Naša top lista bi bila: manastir Tatev, manastir Noravank, manastir Khor Virap i manastir Sevanavank (na obali najvećeg jezera u Armeniji pod imenom Sevan).

Manastir Khor Virap i planina Ararat u pozadini