Dok smo mi skoro godinu dana uživali na lijepim mjestima, stvarali nova poznanstva i birali nove avanture na koje ćemo se baciti, naši najmilji vodili su svoje svakodnevne živote i upoznavali komadiće naših priča tokom rijetkog skype razgovora, kroz mailove, blog i slike. Nakon našeg povratka željni su bili detalja i komentara, a neki su čak i osjetili želju za porodičnim izletom, da provedu malo intimnog vremena van kuće, u kojoj se teško opustiti, i u ime druženja odstupiti od kuhanja, čišćenja i drugih obaveza. Kako odvesti roditelja/e na kratko zajedničko putovanje, koje će biti zanimljivo za osobe razlikujuće se godinama, kondicijom, putničkim stilom i interesovanjima? Nedavno sam ovo testirala s mamom u Parizu.

Mjesto i datum
Kratka diskusija nas je dovela do zaključka da ćemo zajedno posjetiti Pariz, jedan od poznatijih evropskih glavnih gradova, koji mama još nije vidjela, a koji bi po mom mišljenju za nju mogao biti zanimljiv, zbog svoje uloge u historiji, količine zanimljivosti, starinskih građevina, parkova, muzeja itd. Bila sam tamo prije i imala sam neku sliku toga, šta možemo zajedno posjetiti i uraditi, ali morala sam osviježiti uspomene. Mama je od kolegica posudila komplet vodića, poslušala par njenih i mojih preporuka i na toj osnovi napravile smo okvirni plan posjete, koji je u praksi varirao više, nego što smo očekivale. Ja sam bila zadužena za koordinaciju svakog dana, povezivanje mjesta koje smo htjele posjetiti linijom metroa i busevima, te organizovanje obroka i pauza. Ispostavilo se kasnije da sam svakako iz rukava morala izvlačiti planove B i C, prije svega zbog lošeg vremena (!), a nerijetko i umora. Naime, statistički gledano, proljeće i rana jesen trebale bi biti najpovoljniji perijodi za posjetu Parizu, ali nas je u Septembru dočekali gusti oblaci, žestoke kiše i iznenađujuće niska temperatura.

Naoružanje

Odlučile smo se na sedmodnevni izlet, jer nijednu od nas ne zadovoljavaju izleti tipa „jedan grad u dva dana”, gdje tempo posjete ne ostavlja vremena za uživanje, odmor, konversaciju u parku ili kafenisanje. Uzimajući u obzir da u Parizu, kao i okolini, ima toliko atrakcija, boravak od 4-5 dana se čini minimalan kako bi posjeta uopšte imala smisla.

Prilagoditi se roditelju
Ovaj izlet nije mogao nimalo ličiti na moja zadnja putovanja, niti na moje prethodne boravke u Parizu, provedene sa prijateljicama za bezbrižno vrijeme fakulteta. Mama voli nova poznanstva, ali ne poznaje strane jezike i vjerovatno se ne bi tako lagano snašla spavajući sedam dana kod Couchsurfera, s kojim bi se valjalo družiti u slobodno vrijeme. Dodatno, morala sam uzeti u obzir da mama nije u stanju predugo hodati, ne samo zbog godina, ali i svojih fizičkih poteškoća. Još jedna stvar je bila da dobro rasporedimo budžet, puno veći od onog kojim smo obično raspolagali sa Anelom tokom zajednjičkog putovanja, a ipak puno manji od budžeta sa kojim dolaze prosječni zapadni turisti.

Potraga sa hranom tokom standardnog putovanja

Smještaj
Izuzetno skupi hosteli i odustanak od Couchsurfinga bile su prilika da po prvi put rezervišem smještaj na stranici Airbnb, koja omogućava kratkoročno iznajmljivanje soba. Na sajtu stanari nude sobe u vlastitim/iznajmlivanim stanovima po određenoj cijeni za dan, koja je proporicjonalna cijeni iznajmlijivana sobe za mjesec dana. Naravno lokacija ima veliki utjecaj na cijenu, tako da smo, ne bez razloga, izabrale stan na izvan centra grada, ali i dalje unutar njegove prve zone, u 19. kvartu. Preporučujem da se tokom potrage lokacije uzme u obzir blizinu stanice metroa.

Dnevna soba u našem Airbnb

Vlastita soba sa pristupom kuhiniji, dnevnom boravku i privatnom kupatilu ispala je mnogo jeftinje od kreveta u velekrevetnoj sobi u hostelu, koji za moju suputnicu svakako ne bi bio najbolja opcija. Slike sobe i njen opis na netu slagale su se sa onim što nas je zateklo, a našoj gazdarici i njenoj druželjubivoj mački nismo mogle ništa zamjeriti.

Mačka Papuš

Let
U dobi jeftinh letova u Evropi bez problema smo našle povoljan direktan let iz Wroclawa u Poljskoj do Beauvais (čit. Bove), gradića udaljenog preko 80 km od Pariza. Iz Bosne nije moguće letjeti u Pariz, te treba tražiti priliku malo izvan njenih granica (npr. Ryanair ima leti iz Budimpešte i Zadra, a Wizzair iz Beograda). Jeftin let nije više toliko jeftin kada se uzme u obzir dodatne troškove, kao što su dolazak iz udaljenog aerodroma i nadoplata za veliki prtljag. Pomirile smo se s time da će nas bus iz Beauvais u prijestolnicu Francuske ispasti skoro toliko koliko i sam let (alternativne opcije prevoza nismo našle), ali potrudile smo se da sve naše stvari utrpamo u kabinski prtljag, koji je besplatan. Ponijele smo kozmetiku u pakovanjima ispod 100 ml, a peškire i fen za kosu posudile smo na mjestu.

Gradski prevoz u Parizu
Bus iz Beauvais dovezao nas je na stanicu metroa Porte Maillot u zapadnom dijelu grada i od tog trenutka većina našeg kretanja po gradu dešavala se ispod zemlje. Metro je najefikasniji način transporta u Parizu zbog brzine, broja konekcija i jasne mreže. Zato ne pruža poglede na grad i zna umarati, posebno između 5 i 8 naveče, kad se ljudi vraćaju s posla. Ključna stvar je nabaviti plan metroa, na kojem raznobojne linije predstavljaju čitavu mrežu i na toj osnovi stvoriti plan vožnje. Nerijetko treba presjesti dva puta i hodati po par stotina metara u tunelima, uz i niz stepenice. Koristile smo također buseve, posebno u okolišu bulevara Saint-Germain i Eifelovog Tornja. Na autobuskim stanicama ispisan je red vožnje, zbog čega se dosta lagano, nekad uz pomoć karte, može pronaći bus do željene destinacije.
Za sve vrste prevoznih sredstava (osim čamaca na Seni) preporučujem kupovinu sedmične karte Paris Navigo, koja je jeftinija od, namijenjene turistima, karte Paris Visite. Ipak Paris Navigo ima jednu manu, jer vrijednost karte ističe u nedelju naveče, bez obzira kojeg dana u sedmici je bila kupljena (Francuzi nisu izuzetno fleksibilni, po tom kao i po drugim pitanjima). Svjesne toga, prilagodile smo naš sedmični boravak u Parizu toj činjenici, da troškove gradskog prevoza zadržimo na minimumu. Na kartu obavezno treba zalijepiti svoju sliku, ponesite jednu sa sobom.

Plan metroa

Gdje i kako jeftino jesti
Naše kreditne kartice imaju određene limite, i upravo zbog toga u Parizu, koji je odlično mjesto za uživanje u hrani i degustaciju francuskich kao i svijetskih specijaliteta, pažljivo smo gledale na troškove jela. Bezbroj restorana i kafića nude apsolutno sve, ali svemirske cijene obeshrabruju da se svi obroci jedu vani. Posebno teški za nas bili su prvi dani, kada su nam pogledi na jelovnike, koji zahtjevaju od 10 do 20 eura za pun obrok, stvarali vrtoglavice. Sa vremenom prestale smo preračunavati novce i raspravljati koliko je sve pretjerano skupo. Osim toga, počele smo nalaziti mjesta, gdje su cijene bile malo prihvatljivje. Ali krenimo od početka.

Marketi. Prije polaska u Paris sporazumno smo odlučile, da ćemo doručkovati kod kuće, te smo sa sobom ponijele dovoljno zobene kaše, suhog voća i malo pekmeza, a na mjestu smo kupovale smo svježe voće i mlijeko. Prodavnice u Parizu nude proizvode u umjerenim cijenama i sastojke za sendviče ili povrtni obrok na bazi riže i tjestenine ispasti će minimalno skuplje nego u BiH. Za one koje u Pariz ne dolaze isključivo iz kulinarnih razloga, mogu preporučiti da se osnovan ručak priprema kod kuće (ili u hostelu) i sa sobom nosi u grad u plastičnoj kutiji, što omogućava da se uz pun stomak zadrži i pun novčanik. Naši favoriti iz supermarketa su umak od razbijenih maslina (tapenade), krema od pečenog patliđžana, krema od slatkog kestenja (crème du marron), asortiman kravljih i kozijih sireva, hrskave bagete, crna čokolada Cote d’Or i belgijsko pivo Leffe. Najpopularniji marketi su Intermarché, Dia, Monoprix, Carrefour ili Lider Price.

Zobene pahuljice sa mango i smokvama sa pijace Belleville

Ručak za ponijeti

Multikulturalne prodavnice i pekare. Osim marketa, vrijedi zaviriti i u male prodavnice sa hranom, npr. sa Bliskog Istoka i sjevjerne Afrike. Našle smo u njima, između ostalog, datulje iz Alžira, suhu mentu iz Maroka te konzerve od patlidžana i paradajza porijekolom iz Turske. Pored naše kuće par sjevernoafričkih pekara peklo je lepine sa dodacima, a zasigurno svaki manje turističan kvart može se pohvaliti sličnom ponudom brze hrane.

Alžirska pekara

Pijace. Cijene voća u Parizu su nevjerovatno visoke, a za kilogram jabuka, grožđa ili banana plaća se minimalno 2 eura. Dobro mjesto za kupovinu voća, povrća, riba i morskih plodova su zelene pijace, od kojih smo posjetile one u kvartu Belleville i na rue Dejean u kvartu Goutte d’Or. Pijaca Marché Belleville je odično mjesto ne samo za šoping, ali za kulturne interakcije sa prodavačima i susret sa novim egzotičnim voćem. Atmosfera je živa a prodaja se odvija u brzom tempu. Ulazak na pijacu označava upad u gužvu mušterija, koja se brzo premješta uzduž štandova prodavača, koji, kao mantru, ponavljaju svoju ponudu i svako malo vade ruku sa komadićima, nekada nepoznatog, voća za probati. Poziv za degustaciju ne označava da se proizvod mora kupiti, ali naravno je ovo dobrodošlo, posebno kada je ukusan. Cijene su različite i vrijedi prebroditi nagovaranje kroz prvih par štandova i provjeriti tržište. Pijaca na Belleville radi samo utorkom i petkom od 7-8 ujutru do oko 2 popodne. Pijaca na rue Dejean u kvartu Goutte d’Or nije ni blizu zanimljiva i ohrabrujuća kao Marché Belleville. Iako daje priliku pogledati zanimljive proizvode, cijene su malo veće, a prodavači se ne trude da na prijatan način privuku nove mušterije. Internet je pun informacija o brojnim pijacama u različitim dijelovima grada – preporučujem uključiti makar jednu u svoj raspored posjete.

Pijaca Belleville

Ribe ne pijaci Belleville

Kafa „au comptoir”. Realnost je teška – da piješ jeftinu kafu u Parizu, moraš biti uporan. U kafićima ne naplaćuje se sama kafa, ali također i stolica za stolom. Teško je shvatiti zašto u gradu, koji je poznat po kulturi kafenisanja, dodatno se naplaćuje za mjesto. Ipak, ima način da se obiđe ova neprijatnost. Kafa „au comptoir”, znači kafa „s nogu”, koja se konzumira za šankom, košta prosječno polovinu cijene, koja se traži za kafu i uživanje u prostoriji kafića. Kafu na šanku valja konzumirati brzo, eventualno kratko odmarajući noge na visokoj šankerskoj stolici i posmatrajući lokalce, koji dobro znaju kako se to radi.

Kafica s nogu

Restorani. One koji u ovom dijelu očekuju opis tradicionalnih francuskih restorana i specijaliteta malo ću razočarati. Francuska kuhinja, osnovana na mesu i morskim plodovima, spada u višu klasu jela, šta ima direktan utiecaj na cijenu. Osim toga, imala sam želju da pokažem mami jela, koje su manje dostupna od francuske kuhinje u Poljskoj. Iako je Paris bogat restoranima i štandovima brze hrane svih kuhinja svijeta (inspiracija za potragu može biti na primjer ovaj blog), u tom kratkom periodu imale smo priliku ručati na štandu sa bliskoistočnim falafelom, u marokansko-alžirskim ašcinici i 2 indijska restorana.
Kvart Marais i njegov jevrejski dio skoncentrisan na ulici rue de Rosiers je mekka falafela, koji se prodaje na svakom ćošku, od kojih se svaki reklamiše kao najbolji. Pržene kuglice od slatinuka u lepini, servirane sa humusom, prženim patlidžanom i jogurtom su odlična i jeftina opcija za ručak (zanimljivo, i ovdje obavezuje pravilo „konzumacija s nogu”, poznato nam iz kafića).

Jedna od mnogobrojnih falafelarnica

Mi i falafel

Na dobar kuskus i kuhani grašak poslje posjete pijaci i parku u kvartu Belleville preporučujem zaviriti u marokansko-alžirska ašcinicu na ulici Rue du Faubourg du Temple, par koraka od metroa Belleville. Konobari u žurbi serviraju gostima raskošna kuhana jela od mesa i povrća, alžirsku supu i slatkiše sa čajem, a kratka konversacija sa simpatičnim alžirskim vlasnikom može rezultirati malim popustom.

 

Grašak

Mi sa vlasnikom restorana

Budući da sam nakon 4 mjeseca u Indiji postala lubitelj indijske kuhinje, nisam htjela propustiti priliku da u Parizu pronađem specijalitete subkontinenta. Indijski restoran Krishna Bhavan, dostupan na dvije lokacije – u indijskom kvartu blizu metroa La Chapelle i u blizini bazilike Notre Dame, preporučila nam je naša B’n’B domaćica. Nisam očekivala tako odličnu masalu dosu i palak paneer, zbog čega mogu biti sigurna da su ostali obroci podjednako ukusni i slični indijskim originalima. Sve pohvale zaslužuje odlična atmosfera koju stvara profesijonalna posluga i prisutnost slika Krišne i drugih indijskih bogova. Manje indijski u izgledu, ali cijenjen i duže prisutan na karti grada je restoran Le Dishny, na ćošku rue du Faubourg Saint Denis i rue Cail. Tjesto za dosu je za tricu, ali thali sa 6 umaka zaslužuje poštovanje.

Thali

Za lubitelje domaće kuhinje: na rubu 19. kvarta, 2 Rue Sainte-Marguerite, naišle smo na restoran srbijanske kuhinje, s jednostavnim imenom Karić et Karić. Sa ćevapima od 12 eura. Sigurno ima ih više, kao što i drugih, francuskih i svjetskih restoranavrijednih preporuke. Biće nam drago vidjeti Vaše sugestije u komentarima.
Nažalost, Pariz nema restorana tipa jedi koliko hoćeš i plati koliko smartaš adekvatnim, kao što je pravilo restorana Der Wiener Deewan u Beču. Možda nekad u budućnosti…

 

Korisne informacije:

Let Ryanairom iz Wroclawa (PL) na aerodrom Paris Beauvais nas je koštao 90 KM po osobi (cijena bez većeg prtljaga). Ryanair leti na Paris Beauvais iz Budimpešte i Zadra, a Wizzair iz Beograda. Vriejdi često provjeravati cijene ili tražiti druge konekcije.
Bus iz gradića Beauvais u Porte Maillot u Parizu košta 32 KM u jednom smjeru i karta se može nabaviti online ovdje. Busevi polaze i vraćaju se u skladu sa rasporedom aviona tako da nema problema sa pronalaskom odgovarajuće konekcije.

Transportna karta Paris Navigo, važeća od ponedeljka do nedelje, koštala nas je 43 KM po osobi. Dodatno smo platile 10 KM po osobi za samu izradu kartice, koja vrijedi za narednih 10 godina. Na kartici je obavezna slika vlasnika. Pojedinačna karta za prevoz košta 3,60 KM dok paket od 10 karata košta 27 KM (detalji, nažalost samo na francuskom, ovdje). Ove karte važe na sva transportna sredstva, sat i pol od poništavanja. Dostupne su one u automatima na stanicama.

Sobu preko servisa Airbnb najbolje je rezervirati unaprijed. Ja sam to uradila mjesec i po prije posjete, a u tom trenutku sam već imala ograničen izbor. Poslije izrade konta, moguće je preći na pretragu domaćina. Sistem dozvoljava odabir raspona cijena i prikazuje dostupne stanove na karti grada, zahvaljujući čemu je pretraga brza i jasna. Dobro je odabrati par opcija i poslati domaćinima poruke s pitanjem, jesu li njihove sobe dostupne pod željenim datumima. Tek poslije prijema pozitivnog odgovora slijedi rezervacija u kojoj treba dati podatke svoje bankovne kartice da se soba zauzme. Novčana transakcija vrši se online i domaćinu na mjestu ne plaća se ništa. U svakom slučaju, dobro je upoznati se sa pravilima stranice. Lično sam pažljivo odabrala domaćicu i stan (pomogao mi je u tome sistem ocjena, preko kojeg domaćini i gosti pišu svoje mišljenja jedni o drugima) i bila sam potpuno zadovoljna izborom. Sistem se osniva na međusobnom povjerenju te tokom čitavog boravka imale smo ključ do stana. Mnogo ljudi zadovoljnih ovim načinom iznajmljivanja smještaja je dokaz da je ovaj sustav pouzdan i efikasan. Sedam noći u Parizu ispalo nas je oko 170 eura, što znači oko 24 eura za dvokrevetnu sobu sa privatnim kupatilom i pristupom kuhiniji. Za usporedbu, najjeftini krevet koji sam našla u višekrevetnoj sobi u hostelu koštao je 25 eura po osobi. Do cijene iznajmljivanja Airbnb dodaje servisnu naplatu (ovisnu od dužine boravka), koju je prvi put moguće izbjeći, ako se registracija izvrši preko preporuke prijatelja. Ukoliko je neko zainteresovan ovim popustom, nek se javi na naš e-mail.

Cijene u kafićima i restoranima su odprilike ovakve:
1.20 – 6 eura – kafa (najjeftinije s nogu, najskuplje sjedeći u kafiću na Montmartre ili u legendarnim Café de Flore i aux Deux Magots, pored Saint Germain des Prés)
1 – 3 eura – bagete, croasani i druga peciva
3.50–6 eura – palačinci, gofre
5-10 eura – obrok brze hrane, npr.
6 eura
 – falafel za ponjeti na rue de Rosiers
10 – 15 eura – pojedinačan obrok u restoranu
15 eura i više – pun obrok u restoranu, sastajeći se od supe, glavnog jela i deserta
U indijskim i maročko-alžirskim restoranima za 2 obroka nismo plaćale više od 20 eura.