Udaipur nam je zasigurno poslužio kao savršen uvod u Radžastan, ali kako bi obogatili sliku ovog dijela Indije u našim glavama, krenuli smo dalje. Džodpur, Džaisalmer i Puškar našli su se na našoj listi. Ništa neobično, jer ova tri grada su, pokraj Udaipura, najposjećeniji u regiji. S druge strane, teško ih je svrstati u jednu vreću, s obzirom da ih karakteristišu sasvim različite stvari.

Džodpur (Jodhpur)
Sama sedmosatna vožnja iz Udaipura ostavila je utisak. Naime, autobus se zadržava u svakom selu na putu, a ljudi koji izlaze i ulaze svojim izgledom očaravaju. Veliki turbani i minđuše na glavama muškaraca, te žene koje podsjećaju romske princeze vratili su nas par vijekova unazad.

Radžastanski stil

Dolazak u Džodpur potvrdio nam je tezu da je ovo najbučniji grad u Radžastanu. Saobraćaj je smoubilački, ne zbog nesigurne vožnje, nego sirena, na kojima Indijci često vole sjediti. Buka na glavnim ulicama dostiže takvu mjeru da nam je ponekad teško međusobno razgovarati. Sa srećom, mjesto gdje se nalaze prenoćilišta smješteno je u starom gradu, te zbog malih uličica koje ovdje preovladavaju, vozila je mnogo manje. Ipak, kako bi pobjegli od buke, često nam nije preostajolo ništa drugo, osim boravka u sobi.

Na ulicama Džodpura

Atribut ovog grada i njegova turistička privlačnost osniva se upravo na starom dijelu, kao i na tvrđavi koja se iznad starog grada uzdiže. Kuće obojene u plavo ispred i unutar kojih se život odvija, daju fin uvid u indijsku svakodnevnicu. Džodhpur još uvijek nije zagađen masovnim turizmom, vjerovatno zbog te svoje buke. Ovo također objašnjava zašto sve još uvijek izgleda prirodno i autentično.
Šetajući uskim uličicama starog grada uzbrdo dolazi se uvijek na istu tačku, tvrđavu Mehrangar, odakle se pruža pogled na cijeli grad. Ulaz u zidine također je moguć, s tim da je karta skuplja od sličnih atrakcija u drugim gradovima. Mi smo se zadovoljili prelijepim vidikom.

Pogled na grad sa tvrđave

Džaisalmer (Jaisalmer)
Već nedaleko od Džodpura krajolik je počeo da se mijenja naglo, sve manje trave, više pijeska (što apsulutno nije uticalo na broj krava), a približavajući se Džaisalmeru, put je vodio kroz pustinju. To je dosad prvih nenaseljenih pedesetak kilometara koje smo vidjeli u Indiji, samo poneka kuća, krave i kamile pokazivale su da ovdje postoji život. Taman kad je zavladala monotonija, ugledali smo kraj puta, naš cilj, tvrđavu koja se uzdiže iznad grada izgrađenog od pješčara.

Pogled na tvrđavu

Džaisalmer je turistička atrakcija već godinama, prije svega zato što se nalazi na samoj pustinji, ali i zbog svoje arhitekture, pune detalja i orijentalnih motiva. Nekada, ovaj grad bio je važna tačka na trgovačkom putu iz Indije u Središnju Aziju, dok sada poprima jedino vojnu važnost, jer je smješten blizu granice sa Pakistanom. Ipak, zahvaljujući svojoj historiji Džalsaimer nudi mnogo više od zvuka letećeg aviona iznad glave. Prije svega, mora se početi sa impresivnom tvrđavom. Riječ impresivnom koristimo, jer je ovo tvrđava u kojoj postoji život, čak jedna četvrtina ukupnog stanovništva grada stanuje upravo tu. Žalosno je jedino što se taj život već godinama svodi na prodaju suvenira turistima. Zbog masovnog turizma tvrđavi čak prijeti nestanak, jer hoteli smješteni unutar ispuštaju veću količinu kanalizacije od dozvoljene, zbog čega se gradnja od pješčara raspada. Smještaj je apsulutno moguće naći i izvan tvrđave, što toplo preporučujemo.

Hram unutar tvrđave

Osim forta moguće je posjetiti i haveli, stare kuće bogatih trgovaca koje obiluju arhitektonskim detaljima. Vrijedi posjetiti haveli koje su trenutno u vlasništvu država, jer ulaz je mnogo jeftiniji od ulaza u privatne. Ove kuće su visoke, tako da se sa vrha prostire fin pogled na grad i tvrđavu.

Haveli

Dok za pustinju, koju smo propustili, ne možemo ništa reći, u Džalsaimeru postoje još dvije stvari koje treba spomenuti. Grad u svojim granicama posjeduje jezero, koje je za nas ostavilo poseban utisak, jer smo se tamo našli prije kiše – sve je bilo sivo i i pijesak koji je vjetar donosio iz pustinje stvarao je maglovit vidik.

Jezero

Džalsaimer je jedini grad u kojem smo vidjeli prodavnicu odobrenu od strane države koja prodaje bang – masu napravljenu od ulja kanabisa. Bang je tradicionalni proizvod na sjeveru Indije i ljudi ga koriste za vrijeme proslava, tako što ga miješaju sa lasi (jogurtom) ili stavljaju u kolače. Bang je jak, oni koji ga probaju prvi put, trebali bi to raditi pažljivo.

Bang šop

Puškar (Pushkar)
Prva specifična stvar po dolasku u Puškar bilo je cvijeće. Ljudi na ulicama su nas zaustavljali i pružali latice cvijeća, s porukom da moramo otići na jezero i tamo ih baciti za sreću. Jezero u Puškaru je sveto za pripadnike hinduizma, te veliki broj ljudi ide na hodočašće do ovog mjesta kako bi se u njemu okupali. Mi smo krenuli baciti cvijeće, ali je ispalo da svetost jezera lokalci koriste kako bi zaradili, pa su nam za ovaj čin tražili donaciju. Ništa to.

Na obali svetog jezera

Puškar je prelijep , ali ga je zadesila slična sudbina kao i tvrđavu u Džalsaimeru. Većina života ovdje svodi se na turizam. Teško nam je bilo ući u hram, sjesti kraj jezera ili šetati ulicama nesmetano, jer se uvijek nađe neko ko je spreman prodati narukvicu, hipi odjeću ili čak blagoslov. A kad Indijci nešto prodaju, oni to ne rade pasivno. Ipak, fotogenične scene čak i u takvom okruženju ponekad se dešavaju.

Štend

Najveći užitak za nas je u stvari bilo izaći iz grada i prošetati na brdo u smjeru jugozapada, na kojem je izgrađen hram Sarasvati. Ovo mjesto pruža mir i prelijep pogled na Puškar. Savršena šetnja za popodnevne sate i zalazak sunca sa pogledom na grad.

Pogled na grad

Korisne informacije:
1 KM = 36 rupi
Državni autobusi u Radžastanu daju 30% popusta na karte za žene – vrijedi se sjetiti i napomenuti na kasi.
Preporučujemo vožnju busom jer sela na putu iz jednog grada u drugi savršeno upotpunjuju sliku o Radžastanu.
Internet i topla voda u sobama su standard.

Džodpur
Bus iz Udaipura za Džodpur – 250 rupi, 7 sati
Dvokrevetna soba u Džodpuru – 250-300 rupi
Obrok – u lokalnom restoranu u blizini glavnog trga – do 60 rupii, dok u restoranu na krovu prenoćilišta – 60 i više
Ulaz u tvrđavu Mehrangar – 400 rupi (!?)
Iz autobuske do starog grada može se doći pješke za dvadesetak minuta.

Džaisalmer
Bus iz Džodpura za Džaisalmer – 220 rupi, 6 sati. Iz autobuske može se prošetati do centra grada za 10-15 minuta.
Dvokrevetna soba izvan tvrđave u Džaisalmeru – od 250 rupi (možemo preporučiti guesthouse Monika, jedan od najjeftinjih u gradu i sa restoranom koji servira kvalitetnu hranu)
Obrok – od 80 rupi u restoranu na krovu prenoćilišta
Ulaz u tvrđavu je besplatan
Ulaz u muzej tvrđave – 250 rupi
Ulaz u jainističke hramove – 200 rupi
Ulaz u Patwa-ki haveli – ulaz u državni dio – 50 rupi, ulaz u privatni dio – 250 rupi
Ulaz u muzej pustinje i na lutkarsku predstavu – 100 rupi, bolje ne ulaziti – smor!

Puškar
Ne postoji direktan prevoz u Puškar, prvo treba doći u Adžmer, veći grad u blizini Puškara. Voz iz Džaisalmera do Adžmera kreće u 1.20 po noći i dolazi u Adžmer oko 12 sljedećeg dana. Cijena karte je 320 rupi. Postoji također noćni bus, ali ne znamo cijene.
Bus za Puškar može se uhvatiti preko puta željezničke stanice (vozi svakih 15 minuta). Vožnja košta 14 rupi i traje oko pola sata, bus istovara putnike stotinjak metara od centra grada (no rikša, no auto!)
U Puškaru ima bezbroj smještaja ali teško je naći jeftinu sobu u sezoni. Preporučujemo hotel Om koji je na putu do grada sa stajališta autobusa –dvokrevetna soba/noć – 300 rupi.
Hrana – najpopularnji je obrok thali – riža i hlijeb (ćapati) sa povrtnim umacima. Cijena, zavisno od veličine, je 50-70-120 rupi.