Spiritualno zadovoljni religioznim festivalom u Kočiju, uputili smo se u potragu za sljedećim, većim i šarenijim događajem. Na putu nam se našao Thai Pusam, jedan od važnijih religioznih festivala na jugu Indije, a posebno u saveznoj državi Tamil Nadu. Održava se on tokom punog mjeseca koji je povezan sa datumom rođenja božanstva gospodara Murugana, što obično pada na prelom januara i februara.

Ovih dana do hrama posvećenog Muruganu u okviru hodočašća dolaze hiljade ljudi iz Tamil Nadu i okolnih saveznih država. Nalazi se on u Palaniju, gradu koji važi za prebivalište Murugana. Naime, gospodar Murugan se preselio na brdo u centru Palanija kao dječak zbog porodičnih problema. Indijci su nam ispričali priču, ide ovako:
Mali Murugan imao je brata Ganešu. Ganeša je imao glavu slona, zato što je njegov otac Šiva bio ljut i odrezao njegovu stvarnu glavu. Ovakav čin je uznemirio ženu i mamu porodice Parvati, koja je Šivi naredila da klincu smjesta pronađe novu glavu. Prva glava na koju je Šiva naišao, bila je glava slona.

Gospodar Ganeša iznad kapije

Tako je jednog dana Ganeša pružio svoju surlu prema tati Šivi, kada je vidio kako ovaj u rukama drži voće manga. Međutim, nije surla jedina tražila ovo skupocjeno voće, mango je također htio Murugan. Logično rješenje u toj situaciji bilo bi ga popoloviti, ali Šiva je odlučio da je to toliko posebno voće, da ga se ne smije uništavati. Rekao je sinovima: „Ko prvi obiđe cijeli svijet, dobiće mango”, nakon čega je Murugan izjurio iz kuće, zajahao svog pauna (paun je jedna od njegovih karakteristika) i krenuo na put oko svijeta. Ganeša je zato imao puno teži zadatak, jer je njegovo vozilo bio pacov, što ga je odmah stavilo u poziciju izgubljenog, u utrci za mango. Ganeša je ostao kod kuće i neprestano razmilšljao kako da dobije to voće, sve dok mu na pamet nije pala sjajna misao. Otrčao je do svojih roditelja, Šive i Pervati, te obišao ih i rekao „Vi ste moj svijet”. Naravno da je dobio mango za takav čin. Ali problem je nastao kad se mali Murugan vratio kući, nakon napornog puta oko cijele planete. Naime, on nije mogao da povjeruje u poraz, te se spakovao i napustio roditelje. Murugan se tada preselio u Palani, na brdo na kojem se danas nalazi njegov hram.

Brdo, a na brdu hram

Za nas je sam put do Palani bio zanimljiv, jer kraj glavnog puta busem smo prolazili hodajuće vjernike, kojih su još desetine kilometara dijelile od cilja, uprkos tome smijeli su se i mahali nam. Također većina vozila koja su išla prema Palaniju imala su veliku sliku gospodara Murugana s prijeda. Kako smo se približavali gradu, očekivanja su bila sve veća.

Vozila na putu

Kad smo već stigli, autobus nas je istovario na glavnoj autobuskoj stanici, koja je izgledala kao sala u kojoj spavaju pogođeni od prirodnih nepogoda, mnogo ljudi, hodočasnici spavaju gdje stignu, opšta gužva i galama. Svi su čekali sutrašnji, prvi i najvažniji dan Thai Pusam festivala, kako bi se popeli na brdo gdje se nalazi hram Murugana i predali svom gospodaru žrtvu. Žrtve su raznovrsne, od voća, mlijeka, svete vode iz rijeke, džema specijalno proizvedenog za ovu priliku, te kavadi, posebne konstrukcije od drveta ukrašene paunovim perjem, koju vjernici na vratu ili glavi nose do gospodara. Obično se u ovim konsturkcijama nalazi posuda s desertom za Murugana. Još jedna zaniljiva žrtva je kosa. Indijci su svjesni da obrijane glave izgledaju ružno, ali vjeruju da će zahvaljujući ovoj žrtvi gospodar ispuniti njihove molitve.

Povorka kavadi s muzičkom pratnjom

Nešto novo za nas bilo je prisustvovati u festivalu koji nema programa ni redosljeda događaja. Na šetalištu okolo hrama noseći kavadi vjernici hodaju uz pratnju svoje porodice ili prijatelja te ponekad se spontano zaustavljaju kako bi zaplesali attam kavadi uz pratnju bubnjeva. Žene uz ritam padaju u trans, dok se u blizini neki kotrljaju po podu, navodno, u cilju molitve bogu za pronalazak životnog partnera.

Anelovski upao na kavadi attam

Iskustvo nije bilo novo i posebno samo za nas, jer na festivalu bili smo skoro jedini bijelci tako da smo za indijske posjetioce bili neka vrsta atrakcije. Teško je bilo zaustaviti se da nas neko ne pita za ime, državu i zajedničku sliku. Najzanimljivi kratki razgovori počinjali su od pitanja tipa „jeste li iz Japana“, „iz kojeg dijela Indije ste?“, „da li si ti svet u svojoj zemlji?“ (policajac pita Anela).

Pozeri

Predveče hodočasnici okupiraju ulaz u hram. Svi žele se popeti na 1008 stepenica i predati žrtvu svom gospodaru. Mi smo također osjetili tu potrebu i iako smo znali da nećemo moći ući u hram (ulaz je dozoljen samo hinduističkim vjernicima), stali smo u red. Na petstotoj stepenici već smo promijenili mišljenje – bilo je prekasno za povratak. Hidljade Indijaca gurale su se ispred i iza nas, svako malo uzvikujući „ahrohra“! Od male dijece do „predsmrt ljudi“, svi su htjeli do Murugana. Sva sreća da smo imali nekoliko zanimljivih sagovornika koji su nam ublažili dvosatno čekanje.

Kolona

Na vrhu brda u hram nismo ušli, ali svijetla grada su rekompenzirala trud.

Pogled sa brda na glavnu ulicu

Korisne informacije:
1 KM – 36 rupi
Autobus iz Kočija do Palani (preko Trissura) – 130 rupi za osobu
Dvokrevetna soba za vrijeme festivala – 800 rupi
Obrok – 30-60 rupi
Festival je besplatan