Poslje duge sniježne zime čak i u polovini maja teško je naći prohodne planinske staze u blizini Manalija, po kojima je samostalno planinarenje moguće. Par dana istrage pomoglo nam je shvatiti da je najlakši pohod onaj do sela Malana preko planinskog prelaza Chandarkani. Dan prije polaska slučajno smo sreli par iz Danske koji nam je pravio društvo tokom treka.

Tri dana planinarenja vode kroz šumu i poljane do prelaza smještenog na grebenu, visokog 3600 metara i dovode u Malanu, selo poznato po izuzetnom hašišu (Malana cream) i neobičnoj tradiciji njegovih stanovnika. Naime, ovi samoprozvani potomci Aleksandra Makedonskog smatraju da su svi ljudi dolazeći izvan njihovog sela nečisti, zbog čega je njih, njihove domove i hram zabranjeno dodirivati. Iz Malane moguće je doći putem (pješke ili dijeljenim taksijem) u dolinu Parvati ili nastaviti planinarenje kroz još jedan manji prelaz u selo Rasol.

Prvi dan
Iz Manalija do prvog kampa – 45 min u busu i 5 sati šetnje
Trek počinje u selu Naggar, sa druge strane rijeke Beas, udaljenom 45 minuta vožnje busom iz Manalija. U Naggaru posilje izlaska iz busa put ubrzo vodi pored galerije ruskog slikara Roericha. Nakon desetak minuta hodanja moguće je uhvatiti prečicu s desne strane, koja je oznčena malom strelicom na kamenu. Staza 30-ak minuta vodi strmo uzbrdo do sljedećeg sela Rumsu, iz kojeg se nastavlja planinski put. U Rumsu nema prodavnice ni aščinice (zvane ovdje dhaba), ali imali smo sreću biti ugošćeni ranim ručkom od strane mještana, koji su pripremili puno hrane zbog religioznog festivala.

Počašćeni ko ponuđeni

Opuštena atmosfera u selu Rumsu

Iz Rumsu smo išli dalje, konstantno uzbrdo kroz šumu, sve do prve, udaljene oko 2 sata poljane, na kojoj se nalazi i prva dhaba. Imali smo od nje veća očekivanja od omleta, instant supe i čaja, ali prihvatili smo ponuđeno, bila je to ujedno i jedina prilika da se sakrijemo zbog pljuska.

Stigli do dhabe

Nakon sat vremena šetnje vidjeli smo još jednu poljanu punu šatora, hranu nisu servirali. Dodatnih sat vremena hodanja kroz šumu dovelo nas je do našeg prenoćilišta – treće poljane, na kojoj postoji dhaba. Posrećilo nam se jer umjesto omleta obrok su nam spremili kuhari organizovane grupe Indijaca koji su se odlučili provesti noć na istom mjestu.

Ovakav pogled imali smo naveče

…a ovakav kad smo se probudili

Drugi dan
Iz prvog kampa do drugog kampa – 2 sata
Poslje kišovite noći probudilo nas je sunce istjeravši nas iz šatora prilično rano. Opet nas je grupa Indijaca počastila solidnim doručkom, što je dalo snagu za dobar start. Pet minuta iznad livade postaje vidljiv prelaz Chandarkani a staza prestaje ići uzbrdo i počinje traversirati prema prelazu, u jednom trenutku ulazeći u mini šumu rododendrona.

Planinarka

Staza koja vodi do prelaza

Oko dva sata hodanja kasnije stigli smo na Chaklani, zadnji kamp prije grebena na kojem se nalazi prelaz, prostirujući se sa lijeve strane. Tu smo shvatili da ukoliko se krene dovoljno rano, prva dva dana moguće je skratiti na jedan. Nažalost, staza do grebena vodila je strmo kroz snijeg te smo zbog već otopljenog i klizavog bijelog prekrivača odlučili preći Chandarkani sljedećeg dana rano ujutru. Pokazalo se to kao dobra odluka. Opet nam se posrećilo jer su nam se na kampu pridružili Indijci koji su nas opet nahranili i napoiji. Blizu kampa postoji dhaba sa veoma osnovnom hranom.

Sreća na licima

Obrok koji nam je doniran

Treći dan
Kroz prelaz Chandarkani do sela Malana – oko 8 sati
Na prelaz smo krenuli prije izlaska sunca kako bi ga prešli dok je snijeg još uvijek tvrd. Sumjajući da se staza penje strmo na ivicu, počeli smo traversirati na lijevo. Znali smo da idemo u dobrom smjeru i nadali smo se da ćemo se prije ili kasnije moći popeti na sam greben. Napravili smo grešku, smatramo da se na ivicu potrebno popeti što je moguće prije, i njom nastaviti lijevo do samog prelaza označenog kamenjem. U suprotnom, slijedi naša sudbina nekolikosatnog prelaska kroz strme snježne nagibe i bezbrojnih padova.

Travers ispod grebena

Chandarkani prelaz

Nedaleko posilje kamenih stubova označavajućih prelaz staza se spušta na drugu stranu grebena, na kojoj se zahvaljujući južnom položaju veoma rano topi snijeg. Nakon 20-ak minuta put skreće lijevo i ravnomjerno se spušta oko sat i po u istočnom smjeru prema kampu Nagruni. Čuli smo također za kratak i strm put direktno do Malane, 20-ak minuta poslje skretanja na lijevo, ali nismo ga usudili se pratiti. Duži put se čini sigurnijom opcijom jer je staza mnogo konkretnija. Potrebna su naredna 2 sata hodanja iz Nagruni do Malane prateći rijeku uzvodno stazom uzvišenom na nagibu. Pronaći taj dio puta nije lagano, zato treba pitati nekog od lokalaca u Nagruni.

Silazak do Malane

U položonej na nagibu Malani (2650 metara) teško je naći komad ravne zemlje za postavljanje šatora, zato je moguće prespavati u jednom od nekoliko prenoćilišta. Zanimljivo je da su vlasnici ovih prenoćilišta porodice čiji su se djedovi doselili u Malanu i unatoč tome tretirani su kao nečisti.

Malana

Četvrti dan
Iz Malane kroz planinski prelaz Rasol do sela Rasol – 6-7 sati
Umornima nakon dugog i napornog prelaska Chandarkani, teško nam je bilo krenuti vrlo rano sljedećeg dana. Odlučili smo ipak nastaviti put u planini i produžiti do sela Rasol kroz još jedan planinski prelaz visok 3200 metara. Poslje doručka u prenoćilištu i kupovine hrane u lokalnim prodavnicama (gdje u skladu sa pravilom nediranja stranaca prodavač stavlja izabran proizvod na pod ispred prodavnice, a mušterija na istom mjestu ostavlja pare) napustili smo Malanu i krenuli direktno dole do rijeke a poslje njenog prelaska, uzbrdo do puta za auta.

Pogled na Malanu s druge strane kanjona

Staza prema prelazu Rasol kreće odmah preko glavnog puta, i na njenom početku lagano je naći lokalce koji će pokazati smjer (ukoliko se ne izlađe u 6 ujutru, kao što su naši poznanici, koji zbog ranih sati nisu sreli nikoga i imali su probleme sa pronalaskom puta).

Gospođa koja nam je pomogla pronaći stazu u šumi

Na početku staza penje postepeno i traversira na desnu stranu iznad poljana i voćnjaka, kasnije ulazi u šumu i u jednom trenutku počinje pratiti rijeku sa lijeve strane. Treći prelaz kroz rijeku na desnu stranu je pravilno mjesto za nastavak puta. Od tog momenta staza postaje strma ali dobro primijetna, sve do malo impresivnog prelaza. Od izlaska iz Malane uspon traje oko 4 sata, dok strm silazak između plantacija marihuane zauzima preko 2 sata.

Krava koja je pojela travu

Nismo bili iznenađeni činjenicom da u Rasol također ne postoji ravno mjesto za šator. Sa srećom prenoćilišta ima u izobilju, čak i po boljoj cijeni i višem standartu nego u Malani. Mještani su bili više opušteniji i gostoprimljiviji od Malanaca.

Peti dan
Iz Rasol do Kasol- 2 sata spuštanja
Čitavo jutro proveli smo lijeno u mirnom i nekomercijalnom selu Rasol, punom biljaka marihuane. Dva sata silazka planinskom stazom iz Rasol u Kasol ostavili smo za popodne.

Selo Rasol

Kasol je mali gradić pun prije svega Izraelaca i ponekih drugih turista, prodavnica odjeće, njemačkih pekara i turističkih agencija. Nalazi se na putu iz gradića Bhuntar do doline Parvati, prema kojoj se može nastaviti put busom do Manikaran i dalje pješke. Od jula do septembra ovdje se može odraditi više zahtjevan, 8-10 dnevni trek kroz prelaz Pin Parvati, vodeći u dolinu Spiti. Budući da krajem maja većina staza, uključujući smjer prema Pin Parvati je i dalje bila zatvorena, iskoristili smo popodne u Kasol za pronalazak naše naredne destinacije. Odluka je bila brza i sutradan zajedno sa novim parom poznanika sa treka u 5 ujutru počeli smo trodnevni put busevima prema dolini Spiti.

Korisne informacije:
1 KM – 36 rupi
Ovaj trek kao i većina njih u Himachal Pradeshu zahtijeva potpunu samostalnost. Podrazumijeva to posjedovanje vlastitog šatora, hrane i filtrirajućih tableta za vodu (na stazi ima dovoljno potoka u kojiima se može dopuniti voda, bar dva puta dnevno) na ukupno 3 dana. Međutim, već polovinom maja ova staza postaje prohodna, te organizovane grupe indijskih planinara nisu rijetkost. Za nas je ovo značilo veliko olakšanje što se tiče hrane. Osim toga, postoje i dhabe na stazi (kao što smo spomenuli u tekstu).
Ovaj planinski smjer je veoma slabo označen a jedina dostupna karta na tržištu, Leomann map, je neprecizna. Ipak, smjer je logičan i teško se izgubiti stazu.
Bus iz Manalija u Naggar odlazi svakodnevno počevši od 7 sati, svakih 20-ak minuta. Vožnja traje 45 minuta i košta 30 rupi.
Hrana u dhabi pored staze: omlet sa hlijebom ili supa instant- 40-50 rupi, slatkiši duplo skuplji od tržisne cijene, čaj 10 rupi.
Hrana od grupe Indijaca – unatoč na početku određene cijene obroka, hranili su nas za džaba.
Dvokrevetna soba u prenoćilištu u Malani – 200 rupi, kanta vruće vode dodatno 30 rupi
Dvokrevetna soba u prenoćilištu u Rasol – 80 rupi, uključujući topli tuš (preporučujemo Dola Guesthouse u sredini sela)
Bus iz Kasol za Bhuntar – 1.5 sati, 45 rupi