Markha je jedna od najpopularnijih dolina Ladakha u kojima je planinarenje razvijeno. Osim ljepote krajolika i tradicije mještana koji ovdje žive, planinski put kroz ovu dolinu veoma je popularan zbog svoje lagane dostupnosti i uslova koji su pruženi.
Naime, ovo je jedna od rijetkih planinskih staza u Ladakhu gdje su hrana i smještaj dostupni na mjestu, zbog čega nema potrebe za nošenjem teških ranaca ili iznajmljivanjem nosača. Ipak, ukoliko neko želi preći ovaj put sa malim budžetom zasigurno je potrebno nositi vlastiti šator i makar minimalne zalihe hrane.
Planinaranje u Markhi može trajati od 5 do 7 dana, većinu vremena hoda se dolinom, osim početka i kraja staze, gdje se kao najveći izazovi nalaze dva prelaza visoka 4950 i 5150 metara. Za nas, definitivno najveća atrakcija su bile životinje koje smo sreli na putu.

Dan prije polaska
Prije podne iskoristili smo kako bi pokupovali zalihe hrane (grickalice, suho voće, slatkiše…), te pronašli prevoz do početne tačke pohoda, manastira Spituk. Iz Leha do manastira najlakše je stići dijeljenim taksijem, što oduzima svega dvadestetak minuta. Vrijedi se popeti na brdo gdje je manastir izgrađen, jer se odavdje prostiru fini pogledi na dolinu Indus, kao i na put kojim narednog dana treba hodati do sela Zingchen.

Pogled sa manastira Spituk

Nažalost šetnja vodi asfaltnim putem ispod manastira u zapadnom smjeru i prelazi rijeku Indus. Oko 200 metara od mosta put se razdvaja, ovdje treba skrenuti desno i cijelo vrijeme asfaltnim putem ići uzduž rijeke. Mi smo dio ovog puta prešli istog poslijepodneva, kako bi sebi olakšali 15 kilometara dugu šetnju sutradan.

Prespavali pokraj glavnog puta

Prvi dan
Iz Spituka (3300 m) kroz Zingchen (3530 m) do Rumbaka (3850 m) – 8 sati
Znajući da na ovom dijelu puta nema hladovine, krenuli smo veoma rano. Ide se cijelo vrijeme asfaltom, dok rijeka Indus pravi društvo s desne strane. Tri i po sata hodanja dovodi do ušća rijeke Zingchen sa juga u Indus. Glavni put skreće na lijevo i prati rijeku Zingchen. Nakon 20 minuta put prolazi most i razdvaja se – treba pratiti smjer rijeke Zingchen. Od ušća Zingchen u Indus šetnja do sela traje oko sat vremena.

Šetnja po glavnom putu

Zingchen je lagano promašiti, jer se selo nalazi s druge strane istoimene rijeke i nije vidljivo sa puta zbog drveća. Par znakova prenoćilišta i kampova ukazuju da je selo tu. Zingchen je savršeno mjesto za odmor od sunca i pauzu za ručak. U kampu na kraju sela moguće je kupiti grickalice i pitku vodu (mještani u selu također bi trebali imati skuhanu vodu). Mi smo u hladu ispod drveta čak ubili oko prije nastavka šetnje do Rumbaka.

Poljoprivredna polja u blizini Rumbaka

Putanja dvadesetak minuta vodi makadamom istinskom lijevom stranom rijeke Zingchen („istinskom“ označava stranu rijeke gledajući nizvodno), nakon čega prelazi preko mosta i 2 sata vodi pogoršavajućim se makadamom, do trenutka gdje put u potpunosti nestaje. Tu se nalazi mali drveni most koji ponovo vodi na istinsku lijevu stranu rijeke, odakle je pješačka staza evidentna. Još jedan sat šetnje uključujući ponovni prelazak rijeke dovodi do otvarajuće se doline Zingchen, gdje se nalaze i prva poljoprivredna polja mještana Rumbaka. U neposrednoj blizini smješten je i kamp za planinare (koji u našem slučaju još uvijek nije radio zbog rane sezone). Od kampa dvadesetak minuta hodanja dolinom koja se priljučuje dolini Zingchen s lijeve strane dovodi do sela Rumbak, u kojem serviraju hranu i nude smještaj.

Dagna prije ulaska u Rumbak

Mirna noć

Drugi dan
Iz Rumbaka (3850 m) kroz Yurutse (4160 m) do Ganda La kampa (4350 m) – 3 sata
Iz Rumbaka potrebno se vratiti do široke doline Zingchen i nastaviti put dvadesetak minuta do potoka koji se priljučuje sa istoka. U tom trenutku treba preći rijeku Zingchen na njenu istinsku lijevu stranu i pratiti je sve do mjesta gdje se dolina razdvaja. Ovdje put za Yurutse vodi desnom dolinom i postepeno se penje na desni nagib. Oko 40 minuta hodanja dovodi do sela Yurutse (jedna kuća) gdje je također nuđen smještaj i hrana.

Selo Yurutse

Stazom iznad Yurutse po nagibu za tridesetak minuta stiže se u Ganda La kamp. Ovaj dio staze je čak i označen.

Staza do kampa

Na kampu je postavljen veliki šator gdje tokom sezone služe kuhanu hranu, te nude smještaj. Ovdje smo sreli simpatičnog momka s kojim smo uz čaj proveli cijelo poslijepodne aklimaitaizirajući se za sutrašnji prelaz Ganda La.

Ekipa na kampu

Pogled sa kampa

Treći dan
Iz Ganda La kampa (4350 m) preko Ganda La prelaza (4950 m) do Skiu (3435 m) – 8 sati
Kako bi izbjegli jako sunce, iz kampa smo krenuli veoma rano. Nažalost, oblaci su prekrili nebo i razvedrilo se tek poslije podne. Od kampa planinski put vodi lijevom stranom doline penjajući se 40 minuta postepeno do visokog kampa (ovaj kamp služi isključivo za organizovane grupe). Od visokog kampa, staza ponovo vodi na lijevo i tokom dva-tri sata penje se na prelaz Ganda La. Put je dobro utaban i vidljiv, jer osim planinara koriste ga i lokalci.

Anel penje prelaz

Tokom uspona sreli smo mnogo mrmota, stado slobodnih jakova, nekoliko zećeva i jarebica. Navodno, ovdje se pojavljuje i snježni leopard, ali nismo imali tu „sreću“ da ga vidimo.

Mrmoti ašikuju

Zbog oblačnog vremena vidici sa prelaza nisu bili spektakularni. Sunčanim danima odavdje se vidi Stok Kangri (6121 m), najviši vrh u planinskom lancu Stok. Prelaz Ganda La označen je molitvenim zastavama i otvara pogled na dolinu rijeke Shingri, u koju slijedi spuštanje do sela Shingo. Ugodna šetnja nizbrdo traje 2 sata.

Silazak sa prelaza

Kratka pauza

U selu Shingo postoji nekoliko prenoćilišta, ali većina planinara svoju putanju nastavljaju do narednog, dva i po sata udaljenog sela Skiu. Staza iz Shingo se spušta između vrba istinskom lijevom stranom rijeke, a kasnije mijenja stranu svako malo. Nakon sat vremena kanjon se širi i u dolini između visokih pješčanh stijena planinski put vodi dodatnih sat vremena do ulaza u dolinu Markha, gdje je smješteno selo Skiu. Na samom raskršću Shingri i Markha nalazi se manastir, a poslije desetak minuta šetnje lijevo dolinom stiže se do prenoćilišta i kampova.

Na ulazu u dolinu Markha

Četvrti dan
Iz Skiu (3435 m) do Markhi (3770 m) 7,5 – 8 sati
Zbog prednodnog napornog dana dopustili smo sebi malo duži san. Poslije doručka krenuli smo u dvadeset kilometara dugu šetnju prema najvećem selu u dolini, Markha. Planinski put naredna dva dana vodi kroz dolinu rijeke Markha, koja teče izmedu žuto-smeđih pješčanih stijena, okružena zelenilom. Staza u Skiu počinje od istinske desne strane rijeke i na samom početku vodi bliže nagiba. Nakon dva i po sata staza se prenosi na drugu stranu preko solidnog drvenog mosta i nastavlja još sat do naselja Narding, te još 45 minuta do sela Sara, u kojem se može prespavati ili ručati . Šetnja nije naporna ali prilično je monotona, ukrašavaju je poneki grmovi divljih ruža i minimalne promjene u krajoliku.

Divlje ruže na putu

Malo poslije Sare staza se vraća na desnu stranu rijeke Markha i postepeno se penje, prolazeći pored mnogobrojnih stupova i molitvenih zidova, dekorisanih rogovima argala. Na uzvišenju dolina se savija na lijevu stranu i otvara poglede na sporedne kanjone.

Pogled sa uzvišenja

Zadnji prelaz kroz rijeku ovog dana je na boso, 2 kilometra prije samog sela. Od Sare do Markhe oduzelo nam je oko 3 i po sata hodanja.

Pogled sa manastira u selu Markha

Peti Dan
Iz Markhe (3770 m) kroz Thochuntse (4150 m) do kampa Nimaling (4730 m) – 9-10 sati
Put iz Markhe vodi dolinom rijeke sa desne strane. Nakon 45 minuta staza se prekida na rijeci i zahtijeva prelazak kroz hladnu vodu. Dvadeset minuta se vraća na desnu stranu rijeke, preko mosta. Nedugo poslije, sa lijeve strane, na vrhu brda vidljiva je Umlung gompa, a narednih dvadeset minuta dovodi do istoimenog sela gdje se nalazi prenoćilište i šatori u kojim prodaju grickalice i čaj. Još dva sata istom stranom rijeke potrebno je da se stigne do sela Hankar, koje je dobra tačka za ručak ili čaj.

Pauza uz čaj (kola nije naša)

Pola sata šetnje, uključujući strmo penjanje, dijeli gornji dio Hankara od donjeg. Iz gornjeg Hankara pružaju se fini pogledi na planine i poljoprivredna polja u dolini. Upravo s lijeve strane poljoprivrednih polja putanja se nastavlja i malo kasnije se odvaja od doline Markha u kanjon koji skreće lijevo.

Gornji Hankar

Ovdje se pojavljuju fini oblici stijena. Šetnja od četrdeset minuta lijevim nagibom kanjona dovodi do mosta, nakon čijeg prelaska se stiže do poljana na kojima tokom sezone postoji kamp Thochuntse. Budući da se naš pohod desio na samom početku glavne sezone, na kampu nismo nikoga zatekli. Tu smo samo kratko odmorili i krenuli dalje do Nimaling. Tokom tri i po sata, koliko nam je ovaj dio oduzeo, putanja vodi u glavnom uz brdo, te se penje skoro 600 metara, sve dok se ne pokaže prelijepa visoravan. Ovo područje je intenzivno naseljeno zviždarima, nemoguće ih je ne primijetiti, cijelo vrijeme negdje trčkaraju.

Zviždari

Još dvadesetak minuta hodanja kroz visoravan potrebno je da se stigne na kamp i završi najnaporniji dan cijelog pohoda.

Nimaling

Šesti dan
Iz Nimalinga (4730 m) preko Kongmaru La (5150 m) do Shang Sumdo (3730 m) – 8 sati
Hladna noć u Nimalingu natjerala nas je da ustanemo rano i počnemo se kretati. Iz kampa smo prešli rijeku i odmah počeli penjati. Prelaz je cijelo vrijeme vidljiv odozdo, a kako se ide više sve je bolji pogled na planinu Kang Yatse (6400 m) koja se uzdiže s druge strane visoravni, kao i na manje planinske vrhove koji se protežu po horizontu.

Kang Yatse

Prelaz Kongmaru La

Dva sata dovoljna su da se stigne na prelaz Kongmaru La. Klasično je označen budističkim molitvenim zastavama. Odavde se vidi zeleno-crveni kanjon u koji slijedi dug i naporan spust. Nakon silaska s prelaza izuzetnih vidika više nema, ali ovuda se vole pasti plave ovce, te ih je često moguće sresti.

Argali (plave ovce)

Hodanje kroz kanjon pravo nas je umorilo fizički kao i psihički. Nakon 3 sata pravo nas je obradovao šator koji smo ugledali. Bio je to kamp Chong u kojem smo odmorili uz toplu supu. Nastavak puta ubrzo vodi kroz selo Chokdo, odakle još dva sata hodanja po lijevom nagibu kanjona vode do konačne destinacije, sela Shang Sumdo.

Prije Shang Sumdo

Korisne informacije:
1 KM – 36 rupi
Kartu staze moguće je kupiti u Lehu.
Dolazak do početka staze – iz ulazne kapije u Leh treba sjesti u dijeljeni taksi (10 rupi) do Spituka. Na žalost, nema direktnog prevoza do ovog sela, te je potrebno jednom presjesti (narednih 10 rupi). Vozača drugog dijeljenog taksija treba obavijestiti da stane kod manastira Spituk, odakle počinje staza. Ova vožnja traje maksimalno 15 minuta iz Leha.
Druga opcija je iznajmiti taksi (ukoliko je u pitanju više ljudi) i direktno se odvesti do Zingchen, te na taj način izbjeći hodanje iz Spituka do Zingchen asfaltnim putem.
Na internetu smo pronašli informaciju da se boravak u nacionalnom parku Hemis (kroz koji vodi planinarska staza) naplaćuje 100 rupi za dan, ali od nas na putu niko nije ništa tražio.
Smještaj kod lokalne porodice, hrana (večera, doručak i spakovan ručak) i skuhana voda nuđene su u paketu i koštaju 800 rupi.
Hrana – za večeru obično se nešto kuha (u našem slučaju to je u vićini bila riža sa povrćem i lećem), doručak se sastoji od čaja, hljeba, džema i eventualno omleta, a za ručak je dobro imati vlastitu plastiku i zamoliti vlasnike prenoćilišta da spakuju ostatke večere. U suprotnom za ručak dođe hljeb i džem.
Postavljanje šatora u nečijem dvorištu ili na kampu košta 150 rupi
Kako bi smanjili troškove, mi smo nosili svoj šator, a za hranu smo se dogovarali sa vlasnicima prenoćilišta. Također smo nosili zalihe suhog voća, namaza, grickalica….
Ovakve dogovore smo postigli (za dvije osobe):
Rumbak – hrana (večera, doručak, zapakovan ručak i skuhana voda) za 400 rupi, a kampirali smo izvan sela. Prije ulaska u selu ima puno mjesta gdje je moguće postaviti šator.
Ganda La kampu – ovdje se spava u valstitom ili u jenom od šatora na kampu. Zvanična cijena cijelog paketa (večera, doručak, čaj i spavanje) 800 rupi. Ukoliko se posjeduje vlastiti šator cijena nije umanjena. Srećom, momak koji je radio ovdje tokom našeg boravka bio je fleksibilan, te smo za dvije večere i noćenje platili 450 rupi (150 za šator, 300 za dvije večere i puno čaja gratis). Ove godine kamp je počeo sa radom desetog juna.
Skiu– ne reporučujemo prvi kamp u selu, jer vlasnik nam nije htio obezbijediti skuhanu vodu, što je standard u prenoćilištima. Ostali smo na kampu u sljedećoj kući, koja nema znak prenoćilišta ali posjeduje poljanu sa desne strane puta gdje smo postavili šator. Dogovorili smo 150 rupi za spavanje i 500 rupi za 3 obroka.
Markha – Ostali smo u kampu Tongyek Kongma 15 minuta šetnje prije sela i smatramo da je ovo najbolja opcija za kampere. Platili smo 150 rupi za šator i 100 rupi za svaki obrok, dok su u selu tražili puno više za hranu (650 rupi za tri obroka!) a prostor za kampiranje skoro ne postoji.
Nimaling – 150 rupi za šator, 600 rupi za 2 večere, čitav paket košta 1000 rupi. Za doručak i ručak sljedećeg dana iskoristili smo vlastite zalihe hrane.
Shang Sumdo – 150 šator i 50 večera
Povratak do Leh iz Shang Sumdo najbolje je ispalnirati u ponedjeljak ili četvrtak, jer ovim danima u 8 sati ujutro vozi autobus. Ostalim danima moguće je iznajmiti taksi koji košta 1800 rupi (ima mjesta na 6 osoba) ili hodati dalje do sela Hemis i glavnog puta i tamo se ganjati za prevoz.