Osim prirodnih ljepota u samoj dolini Spiti, ovaj region skriva i tipična tibetanska sela položena iznad lijeve obale rijeke, u visokim planinama, spojenim sa civilizacijom isljučivo pješačkim stazama. Ovaj potencijal iskoristila je organizacija Ecosphere koja je stvorila i promovisala planinsku stazu spajajuću pet takvih sela. Ideja projekta je da planinari spavaju i jedu kod porodica koje su prošle ugostiteljsku obuku, te da na taj način prihod od turizma ostane u lokalnoj zajednici.

Ova koncepcija nam se svidjela, ali kako bi ovu planinarsku rutu prošli najjeftnije moguće, ponijeli smo vlastiti šator i nešto zaliha hrane.

Prvi dan
Džip iz Kaze (3700 m ) u Langzu (4400 m)
Jutarnim busem stigli smo iz Kibbera u Kazu, gdje smo prijepodne posvetili kupovini hrane. Posilje ručka, zajedno sa našim novim prijateljima sjeli smo u džip-taksi do sela Langza. Ovih par kilometara moguće je također pješačiti, penjući se glavnim putem i ispresijecanim prečicama, što bi trajalo oko 4 sata. Put za Langzu počinje penjati nagib sa desne strane, par kilometara svejerno od Kaze. Taksi nas je ostavio u donjoj Langzi, odakle nas je desetak minuta šetnje dovelo u gornji dio sela. U prvoj kući pitali smo za smještaj, a nedugo nakon toga smo se našli u kuhinji sa prijatnim domaćinima, koji su nam na engleskom jeziku objašnjavali tradiciju svog sela. Dan je još uvijek bio dug, što smo iskoristili za igru sa lokalnim klincima. Vrativši se sa sela, dočekala nas je večera skuhana na vatri od konjskog izmeta (alternativa za drva kojih u Spitiju nema).

Naše prenoćilište u Langzi

Dječije igre

Naša domaćica

Drugi dan
Iz Langze (4400 m) kroz Hikim (4440 m) do Komika (4513 m) 3-4 sata
Probudili smo se rano s razlogom. Prije doručka prošetali smo dvadestek minuta istočno od Langze do malog potoka, u čijoj su blizini odkriveni fosili iz vremena kada se na ovom području nalazilo antičko more Tetis. Nažalost, većinu impresivnijih fosila turisti su već iznijeli iz Langze, a lokalci očajno pokušavaju prodati ono što je ostalo. To što smo našli, prilažemo na slici ispod.

Naš ulov

Stoka iz Langze na putu za ispašu

Brzim doručkom okončali smo boravak u Langzi i kroz poljoprivredna polja krenuli u jugoistočnom smjeru prema selu Hikim. Staza svako malo presijeca makadam koji također vodi do ovog sela, sve dok ne počne strmo penjati na prijevoj, poslije kojeg se ponovo priključuje makadamu. Odavde smo pratili put lijevo, sve dok su u podnožju nije pojavilo selo. Bio je to Hikim.

Na prijevoju iznad Langze

Makadam prije Hikima

Hikim

Odavde smo imali dvije opcije. Prva je bila jednostavno pratiti makadam sve do sela Komik, dok je druga,  koju smo izabrali, zahtijevala spuštanje sa puta u Hikim i nastavavak pješačkom stazom. Međutim, prije izlaska iz Hikima nismo mogli odoliti, a da ne pošaljemo razglednice iz najviše pošte na svijetu. Ukoliko planirate uraditi istu stvar, obavezno ponesite razglednice iz Kaze, jer u Hikimu ih nema.

Razglednice poslane

Staza iz Hikima do Komika vodi između malog manastira i zemljoradničkih polja. Prilično je vidljiva, pa izgubiti se je skoro je nemoguće. Oko sat vremena šetnje i bili smo u Komiku. Nažalost, saznali smo da je u Komiku prenoćište mnogo skuplje nego u Langzi, te smo se zbog toga odlučili prenoćiti u šatoru i hraniti vlastitim zalihama. Naravno, bez obzira na našu odluku bili smo počašćeni čajem od strane domaćina, koji su nam dozvolili postaviti šator u njihovom dvorištu.

Zemljoradnička poja kraj naše staze

Naš kamp u Komiku

Radoznali klinci u Komiku

Treći dan
Iz Komika (4513 m) do Demula (4357 m) – 7 sati
Ovo je najduži i ujedno najnaporniji dan. Trebao je to biti i dan sa najljepšim pogledima na okolne vrhove, ali na našu nesreću zadesilo nas je oblačno vrijeme sa snijegom. Staza iz Komika počinje sa lijeve strane seoske gompe i vodi jugoistočno preko tri grebena sa prevojima označenim kamenjem.

Gompa iznad Komika

Na prvi prevoj popeli smo se nakon 2 sata hodanja. Odavde smo trebali imati predivne panoramske vidike na nekoliko vrhova i planinski lanac Pasham, međutim sve je bilo u magli. Staza se u par trenutaka gubila, ali se nije bilo teško orijentisati, jer je sa lijeve strane cijelo vrijeme bio vidljiv mali makadam, koji također vodi do Demula. Pješačkim putem prešli smo dvije visoravni, popeli se prvo na jedan, a nedugo poslije i na sljedeći greben, gdje smo senašli na Young Lapchai (4717 m), jednom od najvišijih prijevoja u ovoj regiji.

Na prvom prijevoju

Stado barala sretnutih usput

Staza sa lijeve stran visoravni

Tridesetka minuta s prijevoja spuštali smo se do Demula. Tamo smo sreli prijatne ljude koji su nam dozvolili kampirati u selu, a u znak dobrodošlice su nas počastili čajem i hljebom.

Naš kamp u Demulu

Klinci u Demulu

Demul

Četvrti dan
Iz Demula (4357 m) na Balari top – 3 sata i u Lalung (3758 m) – 3.5 sata
Sljedećeg dana ustali smo dovoljno rano, da iz Demula odemo u prelijepu šetnju do ivice zvane Balari top. Smješteno na platou s kojeg se iz ptičije perspektive vidi dolinu Spiti, ovo je definitivno jedno od najspektakularnjih mjesta na stazi. Sama ivica je vidjiva iz sela Demula, kao i tokom cijelog uspona platoom do nje, tako da sa orijentacijom nema problema.

Na putu za Balari top

Dolina Spiti viđena sa Balari top

Dagna na ivici

Nakon ugodne šetnje i spektakularnih vidika, slijedio je strm i neugodan silazak iz Demula do sela Lhalung položenog u dolini Lingti. Malom pješačkom stazom spustili smo se sa 4300 mnv na 3700 mnv u roku od sat vremena. Poslije silaska do malog potoka, usmjerili smo se desno, sve do ulaza u dolinu Lingti. Tamo smo prešli most i skrenuli lijevo na makadam kojim smo marširali sat i po, sve dok se na vidiku nije pojavilo slikovito položeno selo Lalung.

Silazak u dolinu Lingti

Potok koji smo pratili sve do doline

Most u dolini Lingti

Dolina Lingti

Lalung

U Lalungu bili smo na korak udaljeni od spavanja u prenoćilištu, ali zahvaljujući učiteljici osnovne škole koja nas je primila na večeru i objasnila kako funkcioniše život u selu, punih stomaka postavili smo šator ispred lokalne škole i tamo proveli noć.

Jutro ispred škole

Peti dan
Iz Lalunga (3758 m) u Dankar (3890 m) – 4 sata i do jezera – 2 sata u dva smjera
Pokupili amo se ispred škole prije dolaska učenika i krenuli u sljedeći dan. Glavnim pute koji se uzdizao iznad sela koračali smo prema dolini Spiti. Na samom početku, bila je to ista putanja kojom smo predhodnog dana stigli do do Lalunga. Nakon sat vremena hoda, mala pješačka staza odvojila se od glavnog puta sa lijeve strane i presjekla ugao iz doline Lingti u dolinu Spiti. To dam je solidno skratilo distans do sela Dankar. Odavde smo imali predivan pogled na ivicu Balari top.

Balari top

Predah sa pogledom na dolinu Spiti

Od trenutka skretanja, šetali smo oko sat i po sa divnim pogledom na dolinu Spiti s naše desne strane, sve dok nismo stigli do Dankara. Bili smo tamo dovoljno rano da dodamo još sat vremena uspona na impresivno jezero iznad sela, gdje nam je igrom slučaja društvo pravila stoka sa sela i pastir koji je s nama popričao tečnim engleskim jezikom.

Jezero i stoka

Dankar je položen na nagibu formiranom od pještenih stijena u koje su mještani ugradili svoje domove i monastir. Jedina ravna površina u selu je krov i dvorište stare tvđave na vrhu sela, gdje smo zajedno sa svojim suputnicima razapeli šatore.

Selo Dankar

Selo Dankar

Mogli smo sići do glavnog puta istog dana, što bi trajalo oko sat vremena, ali u to doba dana više nije bilo buseva koju su vozili za Kazu. Sljedećeg jutra smo se spustili na glavni put kako bi uhvatili bus u 10.30, ali uz malo „sreće”, prije busa pokupio nas je kamionet sa veoma lošim amortizerima.

Svako na svoj način izražava jak bol u zadnjici

Korisne informacije:
Jeep taksi iz Kaze do Langze – 850 rupi, troškove najbolje podijeliti na četiri osobe, alternativno hodanje do iz Kaze do Langze – 4 sata (10km)
Smještaj, večera, doručak i filtrirana voda (vrijedi ponjeti plastičnu posudu i pitati za ručak koji je uključen u paket) u home stay-u u Langzi i Dankaru – 400 rupi, u Komiku i Lhalungu – 500 rupi, u Demulu 600 rupi. Mi smo boravili kod porodice samo u Langzi gdje su domačini bili veoma prijatni. U sljedećim selima koristili smo šator i jeli hranu iz vlastitih zaliha i iz prodavnice u Demulu (čuli smo da postoji prodavnica i u Dhankaru).
Za dodatne deke tokom kampiranja plaćali smo 50 rupi po komadu.
Prije treka dobro je boraviti par dana na visini preko 3500 metara i konstantno se navadnjavati (minimum 3 litra tečnosti dnevno). Nama je boravak u Nako, Kazi, Ki i Kibberu došao kao savršena aklimatizacija.