Krajem februara u zraku počinje da se osjeća uzbuđenje. Na ulicama se pojavljuju štendovi sa bojama u prahu, rekvizitima za prskanje vodom, jeftinom odjećom, maramama, sunčanim i zaštitnim naočarima. Ljudi čekaju, jer uskoro treba da se desi nešto veliko.

Prvi dani marta u Indiji označavaju početak proljeća, koje je slavljeno kao jedan od navjećih i najpoznatijih festivala u Indiji, Holi. U brojnim gradovima, posebno na sjeveru zemlje ljudi ovih dana izlaze na ulice naoružani do zuba bojama, blatom, kantama vode, kremom za cipele i sprejevima kako bi gađali jedni druge. Ko bi drugi izmislio tako nešto, ako ne Indijci.
Nama se ukazala prilika da ovaj festival dočekamo u Vrindavan, jednom od dva gradića smještenih pokraj sebe, koji su poznati kao najbolje destinacije za Holi. Ljudi iz cijele Indije dolaze ovdje za tu priliku. Nagovještavalo je to da će naš prvi Holi biti poseban.
Naime, Vrindavan i grad pokraj, Matura, su poznati po veoma tradicionalnoj prosalavi Holija, koja se održava tokom dva dana. Prvi dan se obilježava godišnjica smrti lukave viještice Holike koja je izgorila u plamenu vatre. U svakom naselju mještani pripremaju veliku logorsku vatru gdje pale simboličke predemte z sreću, npr. izmet krave. Iako glavni dan boja počinje tek sljedećeg jutra, ne znači to da bojene borbe nisu krenule na dan Holike.

IMG_0458Drugog dana Holija već u jutarnim satima počinje ludilo. Spremni i zamaskirani izašli smo iz našeg prenoćilišta a prva komšinica nas je sa balkona pozdravila punom kantom vode: „Happy Holi“! Ulicom hodaju šareni ljudi sretni kao djeca sa kesicama boja u rukama, prilaze nam te mažu prašak po licu, kosi, očima i ušima: „Happy Holi“! Klinci sa vodenim pištoljima i puškama napunjenim tečnom farbom, precizno nas ciljaju u glavu: „Happy Holi“. Adolescenti u vrhuncu puberteta trče i pršću uokolo hemiskom pjenom u boji: „Happy Holi“.
U ovoj igri niko ne ostaje pošteđen, prah se sipa kroz prozore u aute, boje se krave i psi, vozači rikše koji moraju usporiti zbog gužve i policajci u pokušaju da vladaju situacijom dobijaju šake praška direktno u facu. Jedini spas su štendovi sa hranom i čajem, gdje prodavači uporno galame na prolaznike i pokušavaju sakriti i spasiti svoje proizvode od boje. Na takvim mjestima smo na kraju krajeva proveli puno vremena posmatrajući ludilo koje se dešava.

IMG_0479Kako se pripremiti za Holi i kako ga preživjeti?
Festival boja zasigurno može biti velikom zabavom, ali ponekad se dešavaju i neugodne situacije. U pitanju je nekontrolisano ludilo, jedini dan u godini kada su Indijci divlji. Tradicionalno za ovu priliku se pije napitak s bangom (proizvodom napravljenim od kanabisa), ali mnogi također piju alkohol, što dodatno može uticati na „opasnost situacije“. Također mladići sebi na ovaj dan dopuštaju bliže kontakte sa djevojkama, posebno strankinjama, što je Dagna osjetila na vlastitoj koži. Često su grupe muškaraca prilazećih nam na ulici imali u cilju namazati Dagnu bojama, te koristeći gužvu dodirnuti više tijela. Mi smo nakon nekog vremena počeli konkretno reagovati na ovakve situcije, tako da je sve prošlo u granicama normale.
Indijci vole natrljati obojeni prah direktono u oči i uši, zbog čega treba razmisliti o najjeftinijim naočarama i čepićima za uši. Također, treba se pomiriti s tim da odjeća (čak i donji veš) nošena tokom Holi nikada više neće biti ista. To ne znači da se isplati izaći polu gol, jer neke od korištenih boja na festivalu teško se skidaju s kože, pa je bolje dobro se zamaskirati.
Fotoaparat se nebi nikad usudili ponijeti na ulice tokom Holija, mada smo vidjeli puno ljudi sa zaštićenim telefonima i aparatima. Neki su nam rekli da nisu imali nikakvih problema. Ipak, na festivalu na kojem vam neko u svakom trenutku može proliti kantu vode na glavu, treba dva puta razmisliti prije nego što se ponese oprema. Smatramo da kad se izađe na ulice bez ikakvih vrijednih stvari, zabava tek počinje.
P.S. Hvala ekipi koja se s nama slikala i poslala nam par slika na mejl.

IMG_20150306_105427

???????????????????????????????

Korisne informacije:
1KM = 34 rupi
Matura i Vrindavan su sigurno dobar izbor za provod Holija. Od poznanika smo čuli da se npr. u Deliju puno manje dešavalo. Zbog količine indijskih i stranih posjetilaca, vrijedi rezervirat smještaj unaprijed.
Voz iz Adžmera za Džaipur, „general class“ – 60 rupi, 2 sata
Voz iz Džaipura za Maturu, „sleeper class“ – 240 rupi, 5 sati (ako ne kasni 3 sata kao naš)
Dijeljena rikša sa željezničke stanice u Maturi do Vrindavana – 20 rupi po osobi
Dvokrevetna soba – 400-500 rupi
Ulična hrana – 20-40 rupi
Obrok u restoranu – od 70 rupi
Na dan Holi u hramu Hare Krishna (ISCON) servirana je bila besplatna hrana (food for soul!)