Manali, grad u srcu savezne države Himachal Pradesh, za većinu putnika je baza za pripreme planinarskih izleta ili puta na sjever na planinsku pustinju u Ladakhu. Ovo mjesto je također najpoznatije planinsko izletište za indijske turiste, koji dolaze ljeti kako bi se osvježili od vrućina vladajućih u ostatku države.

Po nama, u ovoj činjenici leži glavni problem Manalija. Indijski turisti su glasni, uzbuđeni, ima ih mnogo, kao što je to u Indiji pravilo. Svi se slikaju sa nevažnom pozadinom ili turističkim atrakcijama – bijelim zecom sa crvenim očima, te jakom, koji se na visini od 2000 metara kuha od vrućine. Momci poziraju polugoli u rijeci koja dostiže dubinu do članaka, cure vrište tokom prelaza rijeke zakačene na žici, porodice se po gradu kreću isključivo taksijima koje nezaustavno sviraju i gužvaju se u kolonama, nikome ne pada na pamet da prošeta uskim ulicama Manalija.

Baba koja iznajmljuje zečeve za slikanje

Upravo zbog te haotične atmosfere koju smo ovdje zatekli želimo podijeliti par aktivnosti i mjesta koje boravak ovdje mogu učiniti prijatnijim.

1) Naći miran smještaj u Starom Manaliju
Grad Manali sastaje se od novog dijela s autobuskom stanicom, šetalištem i velikim skupim hotelima rezervisanim za indijske turiste, te 15 minuta šetnje udaljenog starog dijela, nekadašnjeg sela, danas namjenjenog stranim turistima sa manjim budžetom. Dok Novo Manali preporučujemo zbog različite i jeftine hrane, smatramo da je soba između voćnjaka u Starom Manaliu ključ do mirnog i nesmetanog boravka u blizini grada.
Poslje mosta prelazećeg u Staro Manali put na lijevo vodi u kvart pun prenoćilišta, restorana servirajućih izralesku, italijansku i, između ostalog, indijsku hranu te prodavnica sa suvenirima. Nismo provjerili cijene smještaja ovdje, ali pretkraj penjajuće se ulice vidjeli smo makar jedno izolirano, simpatično prenoćilište. Kuće smještene u blizini voćnjaka nalaze se na desnoj strani od mosta, od kojeg poslje oko 200 metara, kod putokaza za „Red House Cafe”, stepenice penju se lijevo iznad glavnog puta i dovode do 3-4 prenoćilišta (Apple View, Up Country Lodge, Eagle…). Ovdje stabla jabuke, cvijeće i pogled na planinu stvaraju prijatnu atmosferu za odmor.

2) Probati ras malai i malai chum u Manali Sweets
Ovaj put preporuka iz vodića Lonely Planet, u kojem inače dosta često nalazimo upute za turistične i skupe restorane, pokazala se kao pun pogodak. Smješteno u Novom Manaliu Manali Sweets je klasična slastičarna u starom stilu, koja osim tipičnih indijskih slatkiša pripremljenih po savršenom receptu servira vegetarijanske obroke, proizvodi svoj jogurt, sviježi sir i mlijeko sa okusom badema. Između ostalih deserta, vrijedi probati klasik – kuglicu gulab jamun i varijaciju na temu – malai chum, znači gulab jamun sa punjenjem, koji se topi u ustima. Kao šlag na tortu, smatramo obaveznim narudžbu ras malai – komadića mekanog sira utopljenog u bademovom mlijeku. Prije deserta na gladan stomak dobro dođe channa samosa, prženo tjesto punjeno krompirom poliveno umakom od slanutka i vrhnjem. Na glavnom šetalištu dovolno je pitati bilo kojeg prodavača za smjer, jer ovo mjesto je svima poznato.

Savršen set slatkiša i čaj

Izbor u Manali Sweets

3) Banjati se na vrućim vrelima u obližnjem Vashishtu
Tri kilometra sjeverno od Manalija nalazi se Vashisht, još jedno selo pretvoreno u turističku bazu. Po karakteru ne razlikuje se ono mnogo od Manalija ali prednjači u jednoj stvari , vrućim vrelima smještenim u sklopu seoskog hrama. Nisu ovo vrela na koje se dolazi zbog opuštanja poslje napornog dana u planini. Energija koju ovo mjesto prenosi je prije svega haotična jer puno je ono… indijskih turista. Bazen u muškom dijelu prepun je polugolih Indijaca koji se raduju kao dijeca zbog činjenice da su došli na vruća vrela, dok odvojeni ženski bazen okružuju gospođe koje sebi maksimalno mogu dozvoliti da umaču noge. Dobar provod je zagarantovan. Ulaz je besplatan, a jedini problem je što se obuća ostavlja ispred hrama i mogućnost nestanka je optimalna, zato smo se mi banjali u smjenama.

Muški bazen

Osim nagužvanog glavog puta za Vashisht iz Starog Manalija moguće je napraviti poludnevnu šetnju planinskom stazom koja izlazi iz sela u blizini hrama Manu i vodi kroz selo Goshal, sve do mosta prelazećeg rijeku Beas. Od tog momenta moguće je do Vashishta doči glavnim putem ili produžiti pola sata uzbrdo do vodopada Jogini, od kojeg planinska staza vodi do cilja.

4) Kupiti potrebnu planinarsku opremu
S obzirom da većina planinarskih izleta u Himachal Pradeshu zahtjeva samostalnost u vidu hrane i smještaja, Manali je zasigurno jedno od rijetkih mjesta u toj saveznoj državi gdje se moguće opremiti. U usporedbi s Nepalom izbor robe je manji, cijene više i ovakvih prodavnica ima samo nekoliko. Za nas ipak dovoljno da se kompletira postojeća oprema – nabavili smo prilično lagan šator, planinske čizme, plastične boce za vodu i kompas. Dvije prodavnice nalaze se u Novom Manaliju, jedna preko puta slastičarne Manali Sweets, druga pored glavnog šetališta na istoj strani gdje je smješten hram. Također, dvije prodavnice nalaze se na putu za selo Vashisht. Cijenkanje je poželjno.

5) Pogledati dolinu Manalija sa vrha Lama Dug
Za one koji dolaze u Himachal prije sezone, ovo može biti jedini mogući planinski izlet zbog količine snijega koja leži u višim dijelovima planinskog sloja. Šetnja na vrh brda iznad Novog Manalija pruža poglede na dolinu rijeke Beas i snježne vrhove, te traje oko 6 sati. Prilaz početku staze je malo kompliciran a lokalci nisu uvijek tačni pokazujući smjer – nama je potraga oduzela sat i po. Precizne upute: preći most iz Starog Manalija i popeti se stepenicama sa desne strane, koje vode do glavnog puta. Nastaviti uzbrdo dok se ne pojavi scenarijo kao na slici ispod – ovdje glavni put skreće desno a staza za Lama Dug vodi lijevo.

Ovdje treba skrenuti lijevo

Par minuta šetnje dovodi do betonske konstrukcije, od koje skroz mala i strma staza započinje najmanje trosatni uspon.

Anel služi kao putokaz

Ukoliko se staza u nekom trenutku izgubi, treba ići jednostavno uzbrdo dok se ona ponovo ne pojavi. Zbog vremena potrošenog na traženje staze uspjeli smo popeti samo ¾ cijelog uspona. Mjesto do kojeg smo stigli pružio nam je fine vidike i dobru lokaciju za ručak.

Pogled sa Lama Duga

6) Posjetiti religiozni festival u polovini maja
Za one koji nisu imali iskustva posjetiti indijske religiozne festivale a dolaze u Manali sredinom maja, može biti zanimljivo prisustvovati regijonalnom festivalu. Tokom četiri dana figure raznih božanstava koje svakodnevno borave u hramovima u čitavoj dolini dolaze i okupljaju se ispred hramova Hadimba i Manu. Plešuće božanstva uzdignute na ramenima vijernika prati muzika truba i ples lokalaca u regijonalnim kostimima.

Božanstvo nošeno do hrama

Korisne informacije:
1KM – 36 rupi
Bus državne kompanije iz New Delhi do Manali – 650 rupi, 16-17 sati, odlazi sa stanice Interstate Bus Terminal u blizini metro stanice Kashmiri Gate. Više luksuzan bus Volvo sa rasklapanim sjedištima, za koji se mogu nabaviti karte u podzemnom prolazu u blizini  metro stanice Kashmiri Gate, košta 1200 rupi.
Dvokrevetna soba u Starom Manaliju – 300 rupi
Obrok u indijskoj ašcinici („dhaba”), najčešće riža sa grahom i povrćem (thali) ili tibetanski chowmein i momo – oko 60-80 rupi
Čaj sa mlijekom – 20 rupi
Manali Sweets: 1 komad slatkiša – 10 rupi, desert ras malai – 40 rupi, samosa sa slanutkom – 40 rupi, 1 kilogram sira paneer – 220 rupi, mlijeko sa okusom badema – 20 rupi, ;aj sa mlijekom – 10 rupi
Šator za 2 osobe (firme Quechua, 2.4 kg), kupljen preko puta Manali Sweets – 2500 rupi
Planinske čizme od kože (kineske firme Ran Cedar), kupljene u prodavnici sa obućem pored glavnog šetališta na istoj strani gdje je smješten hram – 3000 rupi