Naš put po Indiji je počeo. Kultura, tradicija, ljudi, hrana, sve to nas je ostavilo pod utiskom, već prvih dana boravka na jugu ove zemlje. Zanimljiva mjesta također nisu izostala, za što je najbolji dokaz Munnar, južnoindijska prijstolnica čaja.

Munnar se nalazi na 1600 metara nadmorske visine i otkriven je od strane Engleza kao savršeno mjesto za uzgajanje čaja krajem 19. vijeka. Prvo stablo čaja je zasađeno 1880 g., dok je prva kompanija, Kanan Devan Hills Produce Company, otvorena 1886 g. Proizvodnju i prodaju Englezi su kontrolisali do 70-tih godina, kada je lokalna firma Tata preuzela vlasništvo. Danas vlasnici kompanije Kanan Devan Hills Plantations su 70% lokalni poljoprivednici. Lišće iz 24.000 hektara zasađenih stablima čaja u blizini Munnara obrađuje se u 17 fabrika, koje u godini proizvode skoro 22 miliona kilograma čaja za lokalnu potrošnju kao i za eksport.

Okolina Munnara

U brdovitom okolišu Munnara prostiru se plantaže, sela poljoprivrednika, vodopadi i vidikovci. Najlepši vidici udaljeni su od sebe toliko da je šetajući teško puno vijeti. Kao i obično u takvim situacijama, umjesto rikše (kako Indijci zovu taksi tipa tuk-tuk) posudili smo skuter. Usput smo sreli nekoliko biciklista, tako da je biciklo također opcija.

Naša mašina

Prvi dan provozali smo se na jug od grada. Prvo smo se popeli na vidikovac, polako otkrivajući šarm brda čaja, koja su nas okruživala sa svih strana. Naravno štand gdje je starac prodavao čaj pomogao nam je upotpuniti taj dojam – nema ništa bolje nego piti čaj gledajući čaj. Kasnije smo se spustili dole na vodopad Attukad, koji nije bio ni blizu lijep kao put do njega. Poslje ručka u solidnom i jeftinom “JJ fastfoodu” u centru grada, uputili smo se u muzej čaja, gdje se u mini-fabrici može pogledati proces njegove proizvodnje kao i kratak film o historiji plantaža na ovom područiju.

U fabrici čaja

Drugi dan krenuli smo na istok do Top Station, vidikovca udaljnog 34 kilometra od grada. Već na početku puta, samo nekoliko kilometara od Munnara nalazi se jedno od sela u kojem stanuju radnici plantaža. Njihove svijetlo obojene kućice izgrađene su u dugim redovima. Stanovnici su prema nama bili veoma prijatni i nasmijani, a oni koji su znali engleski, nisu propustili priliku da popričaju. Kompanija ovim ljudima obezbjeđuje smještaj, režije i zdravstveno osiguranje.

Radničko selo

Na putu do vidikovca nalaze se i dva jezera, prijatna za kratku pauzu ili piknik. Što smo se više približavali vidikovcu, čaja je bilo sve više. U jednom trenutku smo se zaustavili na mjestu pokraj puta gdje je gomila ljudi radila na plantažama. Rade tamo uglavnom žene, koje za skupljanje mladog lišća koriste specijalno dizajnirane makaze sa vrećicama u koje automatski upadaju listovi čaja. Saznali smo da radnice u toku dana skupljaju preko 20 kg lišća, a i puno više u sezoni od augusta do oktobra. Za 21 kg dnevo žene dobijaju 295 rupi, okolo 8.20 KM.

Posao u čaju

Iako je sam vidikovac bio u potpunosti pod maglom, put do njega pružio nam je nekoliko nevjerovatnih pogleda.

Plantaža

Sam grad Munnar ima mali, nezanimljiv centar, gdje jedino komunistički plakati daju boje i humora (Munnar s nalazi u Kerali, u kojoj je na vlasti komunistička partija). Ali zato u gradu ima dosta mjesta gdje se servira čaj (crni čaj sa mlijekom i masalom, mješavinom začina) i lokalnom hranom, specifičnom za južnu Indiju. Baza za umake su dosa, idli i parota. Dosa i idli su napravljeni od fermentiranog rižinog brašna i leća, razlika je u tome što se dosa prži a idli kuha na pari. Parota je nešto kao palačinak od jufke. Sve mogu biti servirane sa povrtnim umacima, kao što su chutney (od paradajza, kokosa itd.), dhal– umak od leća, channa – umak od slanutka, ili dodatno sa omletom ili rižom. Nama su se male aščinice u kojima serviraju ovakvu hranu (većinom za lokalce) svidjele do te mjere da smo tamo jeli sva tri obroka svakodnevno. Osim ukusne hrane ova mjesta imaju tu vrlinu da za dvije osobe teško je pojesti za više od 1$.

Korisne informacije:
1KM=36 rupi
Dvokrevetna soba – 500 rupi
Obrok – 30 rupi
Čaj masala – 8 rupi
Skuter na jedan dan – 300 rupi