Naša polazna tačka u Kambodži bio je Stung Treng, grad smješten na sjeveroistoku zemlje. Nezanimljiv i prljav, nije nas previše mamio da u njemu ostanemo, tako da smo iznajmili motor odmah nakon dolaska, na autobuskoj stanici. Cilj je u stvari bio posjetiti jednu od dvije provincije na istoku zemlje, koje su navodno još uvijek neodkrivene od strane turista.

Stablo kaučuka

Izbor je pao na Banlung, glavni grad provincije Ratanakiri, i njegovu okolicu. Značilo je to 150 kilometara na slabom malom motorčiću. Ali već nakon izlaska iz Stung Strenga mogli smo uživati u lijepim vidicima. Prije svega ovo područje obiluje plantažama kaučuka, koje se prostiru od puta sve do kraja horizonta. Sam uzgoj ovog drveta, a i kasnija proizvodnja gume, znače mnogo za ovaj dio države. Podatak da je Ratanakiri jedna od najbogatijih provincija u Kambodži govori dovoljno. Čudno je bilo ipak, da osim tih plantacija nije bilo previše civilizacije, svega nekoliko malih sela uz glavni put, ali ni jednog gradića nismo vidjeli tokom cijele vožnje. Prvi put smo se susreli sa tako rijetko naseljenim područjem.

Na benzinskoj

Tri sata vožnje, uglavnom kroz plantacije (na što nam se oko već naviklo) stigli smo u Banlung umorni, na zalazak sunca. U našim glavama, grad je trebao izgledati kao malo simpatično mjesto u zaboravljenom dijelu svijeta, međutim, realnost je izgledala prilično drugačije. Banlung se nije posebno razlikovao od Stung Trenga, sve je izgledalo jednostavno ružno. U gradu se nalazi jezero, koje je također ružno. Znamo to jer smo spavali skoro pa na njegovoj obali, u hostelu „Balcony View“. Osoblje nas je iznenadilo savršenim engleskim i jeftinim cijenama spavanja (za razliku od cijena u Laosu). Budući da smo stigli 31.12., ispalo je da smo sa pomenutim osobljem, uz večeru (čudno začinjenu) i bilijar dočekali novu godinu. Hurra!
Kao što se može i zamisliti, nije bilo lude žurke do jutarnjih sati, što nam je omogućilo da prvi dan u novoj godini iskoristimo u svrhu obilaska okoline. Iznajmljeni motor nam je naravno olakšao ovu akciju. Dakle, prva destinacija na listi bilo je jezero Yeak Laom smješteno u vulkanskom krateru, samo nekoliko kilometara istočno od grada, motorom čas posla. Opet smo imali ideju o napuštenom jezeru okruženom džunglom, bez ljudi i buke. Greška, naravno 1. januar su lokalci iskoristili kako bi na jezeru cijeli dan slaviti novu godinu, pili Angkor (lokalno pivo) i glasno slušati muziku. Uspjeli smo ipak iskoristiti ovo i popričati sa nekim lokalcima (ispalo je da ljudi u Kambodži puno bolje pričaju na engleskom nego u Laosu), zamezetit roštilj i nazdraviti za novu godinu. Kmeri (većinska etnička grupa u Kambodži) činili su se istinski zainterosavani ko smo i šta radimo u njihovoj državi, što je poslije Laosa bilo super iskustvo.

Dagna nazdravlja sa ekipom

Uz malo upornsti uspjeli smo proći kroz cijelu gužvu i naći kutak za sebe, miran ali i dalje ne tih, jer kambodžanski trans zaista žulja uši. Samo jezero je super, ako neko živi u blizini, jer pri temperaturama kakve vladaju u Kambodži uvijek dobro dođe osvježenje. Ali nismo baš sigurni da li je ovo vrijedno 150 km vožnje. U svakom slučaju, malo plivanja i sunčanja nije naškodilo.

Rekreacija

Druga destinacija koju smo htjeli obići su vodopadi Cha Ong, Kan Chang i Ka Tieng, smješteni totalno s druge strane, nekoliko kilometara zapadno od grada. Do njih vodi makadam, opet kroz plantacije kaučuka i mala sela. U vodiću Lonely Planet pročitali smo kako je Kan Chang savršeni za kupanje, tako da smo prvo svratili do njega, međutim ono što smo mi vidjeli jednostavno nije bilo vrijedno posjete. Za ostale vodopade nam je falilo motivacije poslije ovoga. Požalili smo što nismo ostali na jezeru, a kasnije smo se svakako tamo vratili na još jednu turu kupanja i sunčanja.

Put do vodopada

Sve u svemu, ne žalimo zbog ovog puta u neistraženo, prije svega zbog izuzetno dragih i gostoljubivih ljudi. Ali ako govorimo o samom gradu Banlung i njegovoj okolini, mirne duše moguće je preskočiti ovaj dio Kambodže.