Nakon dva mjeseca putovanja i sportskog penjanja imali smo potrebu smjestiti se i jednostavno živjeti negdje neko vrijeme. Iako smo na internetu već tražili mjesto gdje bi mogli odsjesti (neuspješno), prilika nam se ukazala sasvim prirodno i neočekivano.

Momak kojeg smo sreli na putovanju u Laosu od jednom je počeo na fejsu objavljivati slike na kojima se igra s djecom, radi neke poslove u bašti, farba i gradi. Pun pogodak, odmah smo ga kontaktirali i pitali da li je moguće priklučiti se, i gdje je uopšte mjesto u kojem volontira. Ispalo je da se svega 40 km južno od Phnom Penha nalazi omladinski centar, škola i dom za djecu bez roditelja u jednom, te da im je svaka volonterska pomoć dobro došla. Dobili smo kontakt direktora doma, napisali mu da se želimo pridružiti projektu na neko vrijeme i istog dana dobili pozitivan odgovor. Spakovali smo stvari i krenuli.

CPOC dom

U sklopu dobrodošlice direktor centra, gospodin Kim nam je prepričao cijelu historiju CPOC (Caring for Poor and Orphaned Children) centra, što je pobudilo dodatnu motivaciju da se angažiramo. Naime, Kim je osoba s invaliditetom, takvi u Kambodži obično završavaju na ulici i prose, ali on je cijeli život radio na tome da pruži dom djeci koja to nemaju (sam je odrastao bez roditelja), te da pomogne u kvalitetnoj edukaciji klinaca, prije svega učenju engleskog jezika.

Kim predaje engleski

Za ovo mjesto nedavno se pročulo, tako da svakodnevno dolaze novi volonteri i porodica koja ovdje živi i pomaže sve je veća i veća. U kući koju Kim iznajmljuje trenutno stanuje desetak klinaca i desetak volontera, s time da tokom dana do centra dolazi mnogo djece iz okolnih sela na lekcije engleskog jezika i informatike.

Kabinet informatike

Većina djece stanujuće u centru u stvari imaju roditelje, koji ih ne žele, te ih samo ponekad pokupe iz centra kako bi za njih radili na poljima riže. Ova situacija klince je primorala da zrelost steknu brzo. Za razliku od mnoge djece u Kambodži, od koje se zahtjeva da svojim radom održavaju porodicu, oni imaju tu prednost da mogu pobjeći na nekoliko dana na mjesto gdje su vrata uvijek otvorena. Iako je Kim odgovoran za finansijske obaveze, djeca u centru vode samostalan život i brinu se o svojim osnovnim potrebama. Da pojedu obrok, moraju otići u kupovinu sastojaka na seosku pijacu i skuhati hranu, najčešće gomilu riže i povrtnu supu. Meso se pojavljuje samo u posebnim prilikama. U kući nema tekuće vode, ali Kim se pobrinuo da se iskopa bunar, zahvaljujući čemu voda za kupanje (poljevanje iz kante), pranje veša i kuhanje je prilično čista (prije bunara koristili su prljavu vodu skupljanu tokom kišne sezone). S obzirom da je prostor na spratu korišten kao učionica preko dana, a preko noći kao spavaća soba za stanare i brojne volontere, često se desi da djecu san zatekne na madracu pokrivenom mrežom protiv komaraca umjesto na krevetu.

Klinci koje žive u centru

Centar obezbjeđuje hranu i smještaj volonterima, a zauzvrat volonteri doprinose centru na razne načine, predaju engleski, igraju se s djecom, grade i farbaju, uređuju baštu, idu u kupovinu, pomažu oko kuhaja. Kim nas je upoznao sa situacijom koja ipak ne izgleda tako bajno, jer on i djeca žive jedino od novca koji se uspije prikupiti preko interneta, a ponekad tog novca nije dovoljno. Nekad se dešava da se nekoliko dana jede samo riža, ili da im isključe struju zbog neplaćenih računa. Unatoč tome, Kim svim srcem prima nove ljude u centar i velikodušno dijeli sve što ima.

Zajednički ručak

Mnogo nam znači ovakvo iskustvo, jer dolazimo u blizak dodir sa ljudima, dijelimo životne priče i u stvarnom smislu osjećamo da putujemo i otkrivamo novu kulturu. Ono što nam ostaje do kraja života nisu mjesta koja smo posjetili, nego ljudi ljudi koje smo upoznali.

Korisne informacije:
Bus iz Phnom Penha do CPOC centra – 3 $
Smještaj, ručak i večera u centru su obezbijeđeni
CPOC moguće je naći preko couchsurfing.com i workaway.info web stranica
Ukoliko ste u Kambodži nemojte propustiti priliku upoznati divne ljude!