Pohodom do jezero Kol Tor započeli smo seriju trekova u kategoriji „posjete planinskim jezerima u Kirgistanu”.  Nakon Ala Arche bio je ovo još jedan simpatičan izlet, ali (opet!) ne potpun, ovaj put zbog nedovoljnih informacija koje smo uspjeli skupiti. Od poznanika dobili smo osnovne upute ali nismo našli kartu područja na vrijeme (kasnije se pokazalo da karta ipak postoji), zbog čega smo odustali od nekolikodnevnog planinarenja od jezera do doline Shamsi, te se zadovoljili jednodnevnim usponom do Kol Tor.

Sam dolazak na početak ove staze nije jednostavan. Ukoliko krećete iz Bishkeka, najprostija opcija je sjesti u maršrutku (minibus) 303 do sela Kegeti sa istočne autobuske stanice (vostočni avtovagzal). Nažalost, ovo je tek početak. Kako bi se osigurali mi smo pitali vozača maršrutke kao i suputnike, od kojih je svako tvrdio nešto drugo. Neki su govorili kako je jezero Kol Tor veoma daleko od sela Kegeti, a neki da je naš pohod nemoguć. Sa srećom, jedna starija gospođa obećala nas je obavijestiti kad budemo trebali izaći iz maršrutke, što je i učinila. Bilo je to nakon sat i po vožnje, u momentu kada je maršrutka skrenula lijevo sa asfaltnog puta na makadam, u pola ničega. Našli smo se, kako nam je rečeno, još desetak kilometara glavnim putem od početne tačke našeg pohoda. Srećom, stopiranje u Kirgistanu je toliko lagano da dugo nismo čekali na prevoz, te smo se veoma brzo našli u selu odakle šetnja počinje (niko nam nije znao reći ime sela, ali razumjeli smo da se taj region zove Kegeti kanjon, na ruskom uščelje). Najbolje da se raspitate još jednom u ovom selu, gdje su lokalci  dobro upoznati sa jezerom Kol Tor. Sa glavnog puta skreće se na makadam nakon prelaska mosta na istinsku desnu stranu rijeke (istinska strana označava stranu gledajući od izvora prema ušću), gdje makadam nastavlja pravo, a asfaltni put se vraća preko mosta na istinsku lijevu stranu rijeke.

Ovdje smo skrenuli sa glavnog puta na makadam

Od samog skretanja šetali smo malo manje od sat vremena kroz selo, a u jednoj od posljednjih kuća pitali smo za izvor čiste vode. U istoj kući dva muškarca su kupovali kymyz, fermentirano konjsko mlijeko, kirgijski tradicijonalni specjalitet. Ova dvojica Kirgiza koji su u blizini provodili godišnji odmor povezli su nas nas još kilometar ili dva do planinske kućice – odmarališta za turiste. Ovdje se možete zadržati na konak ukoliko putujete bez šatora.

Planinski dom dušu dao za konaka

Nedaleko od kučice postavili smo šator i skuhali večeru, a sutradan počeli smo uspon. Od kućice put vodi istinskom desnom stranom rijeke malkice uzbrdo, prolazeći pokraj nekoliko jurta, u kojima Kirgizi žive ljeti, kako bi životinje izvodili na ispašu po visokim planinskim poljanama, gdje je kvalitet trave neupitno zavidan. Bar smo tako zaključili posmatrajući vidno zadavoljnu stoku.

Naše prenoćilište

Posljednja jurta na putu

Nakon sat vremena hodanja sa lijeve strane pojavljuje se potok kroz koji treba preći. U tom trenutku se staza počinje strmo penjati. Prvih 40-ak minuta putanja je evidentna, sve do mjesta gdje jedan, nepoznat nam, smjer ostaje pravo uz rijeku dok drugi odbija na lijevo i narednih 20-ak minuta uspinje nagib. Naporno osvajanje visine kroz šumu konačno dovodi do prostrane poljane koja otvara vidike na zaostalu za nama dolinu i okružujuće planine.

Poljana

Ova livada je jedino mjesto tokom čitavog uspona gdje se staza gubi. U skladu sa uputama ranije sretnutih Kirgiza, usmjerili smo se na jugozapad, dobro prateći slabo vidljivu stazu koja vodi desnom stranom livade (kao da se vraća u smjeru rijeke) i ulazi u crnogoričnu šumu. Kratko penjanje kroz šumu i nastavak stazom između grmlja i livada traje preko sat, sve do ravnine iza koje se svakim korakom sve više nadzire očaravajuća površina jezera (gledajući sliku iznad, jezero se nalazi direkto iza nižeg grebena sa desne strane).

Obilazak jezera

Plaža na kojoj se krave sunčaju

Veseli kupači

Silazak i povratak do sela oduzeo nam je oko sat i po. Ukoliko stignete dovoljno rano možda, za razliku od nas, uhvatite neku maršrutku nazad do Bishkeka.

Korisne informacije:

1 KM – 34 soma

Transport:
Maršrutka broj 303 do sela Kegeti kreće sa istočne autobuske stanice (vostočni avtovagzal) u 9.30 i 15.30, košta 55 somova.
Povratna maršrutka pod brojem 383 iz sela Kegeti Uščelje (kanjon) do Tokmoka (grada na glavnom putu iz Bishkeka za jezero Issyk Kul) kreće u 8.03, 12.28 i 15.20. Mi smo autostopom stigli do glavnog puta gdje se nalazi gradić Ivanovka i nastavili stopirati prema istoku, u smjeru jezera Song Kol.
Ostalo:
Noćenje u planinskom domu na početku staze košta 600 somova.
Izvora vode ima dovoljno na stazi, ali preporučujemo da vodu na neki način pročistite, zbog prisutnosti životinja u blizini rijeka.
Zadnje mjesto za kupovinu hrane je prodavnica u selu.
Kartu područja, bez označene staze, možete nabaviti za 250 somova u prodavnici Geoid na ulici Kievskaya 102 u Bishkeku (iza ugla sa lijeve strane zgrade, prva soba u prizemlju), za 300 somova u Trekking Union of Kyrgyzstan na ulici Kievskaya 168, kod skretanja sa ulicom Turusbekova, i u glavnom CBT uredu u Bishkeku.