Kirgistan, iako je najmanja od pet srednjoazijskih republika, najčešće je posjećivana. Jedan razlog toga je zasigurno činjenica da je ovo jedina zemlja u regiji, koja je ukinula vizni režim za mnoge države. Drugi – dostupnost visokih planina, planinskih jezera, te doživljaj nomadskog života u jurtama i na konjskim leđima. Kirgizi polako, ali svjesno i odlučno rade na razvoju turističke infrastrukture, uključujući u tom procesu lokalno stanovništvo. Zanimljivo je da se u Kirgistanu, zbog velikog broja putnika-biciklista stvorio stereotip, te su nam se mnogi čudili kako uopšte putujemo bez bicikla. Bazirajući se na našem mjesečnom iskustvu u toj državi, skupili smo najbitnje korisne informacije.

Glavni grad – Bishkek

Ko treba ići – planinari, alpinisti, biciklisti, osobe zainteresovane jahanjem konja, nomadskim životom ili odmorom na jezeru Issyk-Kul.

Kada ići – Najbolji period za posjetu je između maja i oktobra, iako je planinarenje i kampiranje moguće između juna i oktobra (ranije planinski prelazi mogu biti pokriveni snijegom). Ljetom temperature dostižu 40 stepeni, što čini planinarenje na terenima bez drveća neugodnim, ali ne i nemogućim. Zima u Kirgistanu je oštra, są mnogo snijega. Na nekoliko mjesta moguće je skijanje.

Kako ići – Let iz Sarajeva do Bishkeka (sa presjedanjem u Istanbulu) sa turskom kompanijom Pegasus u jednom smjeru košta oko 300-400 KM, ukoliko kartu kupujete unaprijed. U cijeni karte osim kabinske torbe uračunat je i prtljag do 20 kg. Za one koji na raspolaganju imaju mnogo vremena, putovanje biciklom do Kirgistana je super opcija.

Viza – Ovo je jedina država u okruženju, za koju viza nije potrebna do 60 dana boravka.

Novac – U Kirgistanu se koristi isključivo som (1 KM – oko 40 soma). Informaciju o tekućem kursu možete naći ovdje. U većim gradovima (Bishekek i Osh) bez problema možete promijeniti dolare ili eure u mjenjačnicama, gdje je kurs obično dobar. Mijenjanje novca moguće je i u manjim gradićima (na ulici), u slučaju da vam nestane lokalne valute. Međutim, isplata na bankomatu moguća je jedino u Bishkeku i Oshu (moguće je isplatiti i some i dolare na bankomatima). Plaćanje karticom nije popularno u Kirgistanu.

Dnevni budžet – Ovo zavisi od individualnih potreba. Mi smo, spavajući većinu vremena u šatoru i kuhajući svoju hranu, trošili 460 soma (11 KM) dnevno po osobi. Ako planirate spavati u prenoćilištima, ponekad jesti u restoranima i umjesto stopiranja koristiti minibuseve, taj iznos može biti 3 puta veći.

Cijene – U Bishkeku, Oshu ili Karakolu za krevet u višekrevetnoj sobi platićete od 350 do 1100 soma.
Transport minibusem unutar grada košta 10 soma, dok se cijena minibusa iz Bishkeka do Karakola kreće oko 450 soma, iz Bishkeka do Osha preko 800. Za uštipak sa uličnog štanda treba izdvojiti oko 20 soma, dok za solidan ručak u jednom od restorana u Bishkeku od 250 do 500 soma. Kilogram paradajza na Osh bazaru u Bishkeku košta 30 soma, kilogram lubenica i dinja od 30 do 60 soma. Za iznajmljivanje bicikla nemoguće je platiti manje od 500 soma za dan.

Smještaj – Prenoćilišta (hosteli) su neproporcijonalno skupi u odnosu na standard života, zbog čega preporučujemo ponijeti vlastiti šator. Svakako će on dobro doći ako planirate izlete u prirodu, koja je glavna atrakcija Kirgistana. Mi smo često spavali pokraj puta, u blizini jurta, u nečijim dvorištima i naravno u prirodi, a nikakve neugodnosti u vezi s tim nismo doživjeli. Kirgizi su navikli na putnike sa šatorima, budući da ovdje dolaze većinom biciklisti i alpinisti.

Naš šator pokraj glavnog puta

Dječak ispred svoje jurte

Transport – Kao i većina postsovjetskih država, Kirgistan ima razvijen sistem minibuseva (maršrutke). Cijene su prilično niske, a nivo komforta prihvatljiv. Ukoliko iz Bishkeka želite putovati na zapad do Osha, Sokuluka, Tash-Bulaka, Kashka-Suua ili Chong-Tasha, minibus ćete naći na zapadnoj (novoj) autobuskoj stanici (zapadnyi avtovagzal). Za gradove, kao što su Karakol, Kant, Tokmok, Kemin, Kegeti i Issyk Ata minibusevi voze sa istočne autobuske stanice (vostočnyi avtovagzal) u Bishkeku. Između ovih stanica vozi minibus 114. Osim minibuseva, međugradski prevoz odvija se i dijeljenim taksijima, koji za višu cijenu nude veći komfort i kraće vrijeme vožnje. Detaljne informacije o transportu na engleskom jeziku naćićete ovdje.
Minibusom možete doći sa i na aerodrom Manas, smješten preko 25 km od centra Bishkeka. Minibus broj 380 odlazi sa aerodroma svakih petnaestak minuta između 6.30 i 19.30, a vraća se stanice na ulici Molodaya Gvardiya, na raskršću sa ulicom Chuy Prospekt, između 6.40 i 20h.

Autostop – Za putnike s malim budžetom, ovo je najbolja opcija za transport u Kirgistanu. Mi smo većinu našeg puta prešli stopirajući i uvijek je to bilo dobro iskustvo. Ipak, prije nego sjednete u nečije auto, morate obajsniti da stopirate i da nemate novca, jer zbog rijetkih konekcija minibusevima u nekim dijelovima zemlje, Kirgizi imaju običaj kupiti ljude koji kraj glavnog puta čekaju na transport, što naplaćuju kao dijeljeni taksi. Cijene za određene rute su obično fiksne, ali nekad vozači koriste priliku da je povećaju, videći strane turiste. Mala je mogućnost da ćete dugo čekati, osim ako se nađete na putevima gdje je promet minimalan. Čekanje zna nekada biti nepodnošljivo zbog vrućine, zbog čega smo par puta platiti za prevoz, nakon pregovaranja cijene.

Autostopom kroz Kirgistan

Hrana – U prodavnicama hrana je malo jeftinija nego u BiH. Najpovoljnija mjesta za kupovinu prehrambenih proizvoda su pijace (bazari). Ovdje možete naći sve, od sušenog i svježeg voća, povrća, začina, mahunarki, koreanskih salata, tradicijonalnog kirgijskog hljeba (ljepjoška), do svježe prženih uštipaka. Svaki grad ima vlastiti bazar, a naš lični favorit je onaj u Bishkeku (Osh bazar). Ako vas neko pozove u svoju jurtu (ili posjetite istu u okviru organizovanog izleta), nemojte propustiti priliku da probate domaći maslac i kumis (kobilje kiselo mlijeko). Ako uzimate vlastitu kamping opremu za kuhanje, pijace su najbolja mjesta za kupovinu sastojaka.
Tradicijonalna kirgijska kuhinja osniva se na mesu, te je teško naći zeleni obrok. Najpoznatiji specijaliteti su bišbarmak – kuhana janjetina servirana sa rezancima i lukom, šašlike – meso na ražnju (najčešće janjetina ili govedina) i kurdak – jelo od pečene ili pržene janjetine. U jelovniku restorana također ćete naći manty (klepe), samsy (samo nazivom podsjećajuće indijske samose) i lagman (rezanci). Meso se nalazi u svim jelima, tako da za vegetarijance najčešće ostaje samo šopska salata. Jedino tradicijonalo vegetarijansko jelo koje smo probali je dunganski specijalitet aš-ljan-fu, supa sa dvije vrste rezanca, jajetom i paprikom. Na pijaci u Karakolu rezervisan je poseban dio sa ovom vrstom hrane.

Hljeb na Osh bazaru u Bishkeku

Ručak u jurti

Zdravlje – Preporučene vakcine za Kirgistan su:
– virusni hepatitis A i B,
– tetanus,
– difterija.
Voda iz česme u gradovima nije pitka, preporučujemo kupovinu flaširane vode. U prirodi možete piti vodu sa izvora i iz potoka. Dobro se osigurati tabletama za očišćavanje vode ili filter, jer izvori nisu uvijek čisti (kao npr. u blizini jezera Song Kol). Hrana na štandovima i u jeftinim restoranima je kuhana u uslovima ispod evropskog standarda čistoće, zbog čega želudac ponekad može protestovat. Mi nismo imali takvog iskustva.

Jezik – Kirgizi imaju dva službena jezika, kirgijski (turkijska porodica jezika) i ruski, ali za oba koriste isključivo jedno pismo – ćirilicu. Veoma mali postotak ljudi koje smo sreli bilo je u stanju komunicirati na engleskom jeziku, zbog čega je korisno znati bar osnove ruskog jezika.

Internet – U većim gradovima nema problema sa pristupom internetu, obično ćete naći internet klub na svakoj drugoj ulici.

CBTCommunity Based Tourism je organzacija, koja radi na promociji turizma preko lokalne zajednice, nudeći usluge uključujuće noćenje u jurtama, turističke i planinske vodiče, transport, konjski turizam itd. U cijeloj državi rasprostranjeni su uredi, u kojima možete saznati mnogo informacija o zanimljivim mjestima i aktivnostima u regiji, te dobiti potpun ili djelimični tretman. Dodatno, zaposleno osoblje je dužno pomoći i posavjetovati turiste, koji nisu zainteresovani plaćenim uslugama. Uredi CBT najčešće nemaju karata okoline za prodaju, ali dozvoljavaju slikanje one, koju posjeduju. U nekim uredima moguće je posuditi biciklo, ali vrijedi ih kontaktirati unaprijed i uraditi rezervaciju.

CBT ured u Kyzyl Kol