Park prirode Ala Archa ima najmanje dvije vrline zbog kojih vrijedi početi planinarenje u Kirgistanu upravo ovdje. Nalazi se u neposrednoj blizini prijestolnice Bishkeka i lagano je dostupan maršrutkom (minibusom) iz grada, zbog čega pruža odličnu priliku za dobar uvod u ono što kirgijske planine nude zaljubljenicima u prirodu. Osim toga, dovoljan je jednodnevni uspon do baznog kampa Racek smještenog na visini od preko 3000 metara, kako bi se uživalo u pogledima na visoke stjenovite vrhove.
Maršrutku pod brojem 265 do Ala Arche najlakše je uhvatiti u blizini glavnog ulaza na oški bazar u zapadnom dijelu Biškeka, koja u roku sat vremena dolazi pred kapiju nacijonalnog parka.

Ulaz u nacionalni park

Od kapije još 10-12 km asfaltnog puta dijeli posjetioce do početka planinarske staze. Nas je na kapiji spremno dočekao taksista, ali ovaj distans je moguće lagano preći i stopirajući. Palac smo podignuli i ubrzo smo bili kod baze Alpager (hotel Ala Archa), koja je početak za dva različita pohoda, a nalazi se na visini 2136 m. Smjerovi su označeni od samog početka, što nije standard u ostalim predjelima Kirgistana. Smjer koji vodi na lijevo do glečera Ak-Sai kroz bazni kamp Racek označen je kao Waterfall Trail, dok se drugi penje pravo uzduž rijeke Ala Archa do glečera Adygene. Testirali smo prvu varijantu, ali nažalost ne u potpunosti,zbog čega možemo podijeliti samo iskustvo šetnje do Racka.
Od Alpagera znak i karta područja koji su tamo postavljeni usmjerii su nas u šumu. Tamo nas je za dobar početak dočekalo strmo penjanje na nagib, sa kojeg su se nakon samo 15 minuta počeli pružati fini vidici na kanjon rijeke Ala Archa.

Kanjon rijeke Ala Archa

Kad smo dostigli visinu, hodanje po nagibu više nije bilo naporno. Sat i po išli smo uzduž rijeke Ak-Sai, do potoka u kojem smo napunili zalihe vode i krenuli do nedalekog vodopada koji je poslužio kao strateška tačka za ručak. Pauza na obrok pokazala se neophodna, jer za naredni dio staze zaista je bilo potrebno mnogo energije. Naime, put od vodopada veoma strmo vodi uzbrdo, po kamenju i šljunku. Bez konkretne i označene putanje, tražili smo najugodnije načine za dostizanje visine.

Staza do vodopada

Staza poslije vodopada

Bez ikakvih vidika ili nagovještaja šta bi nas moglo čekati iza sljedećeg brda penjali smo oko 3 sata. Zadnji dio bio je najneugodniji, zbog prilično klizavog i strmog terena. Kretali smo se sporim ali sigurnim koracima, sve dok nismo stigli do konačnog cilja, visoravni smještene na visini od 3350 metara gdje je postavljen bazni kamp Racek.

Planinarei silaze po najgorem dijelu staze

Kad smo stigli…

Odavdje smo uživali u pogledu na visoke stijenovite vrhove obasjane poslijepodnevnim suncem, nakon čega smo postavili šator i zasluženo ubili oko.

Pogled vrijedan truda

Naš šator na kampu

Nažalost, sljedećeg jutra shvatili smo da naše zalihe hrane neće biti dovoljne za još jedno noćenje na planini, te smo se umjesto trosatne šetnje do obližnjeg glečera Ak-Sai ili uspona na vrh Učitelj (4500 m) morali vraćati u civilizaciju, istim putem kojim smo došli. Silazak do prve prodavnice u blizini baze Alpager oduzeo nam je oko tri i po sata, a stopiranje do izlaza iz nacionalnog parka dodatnih sat vremena. Na izlazu nas je pokupila maršrutka, kao naručena.

Korisne informacije:

1 KM – 34 soma
Maršrutka (minibus) 265 sa Oš bazara u Bishkeku do ulaza u nacijonalni park Ala Archa košta 60 somova. Ista maršrutka vozi u povratnom smjeru po istoj cijeni.
Ulaz u nacionalni park košta 80 somova po osobi. Taksi od ulazne kapije do baze Alpager košta 500 somova.
Zadnje prodavnice nalaze se u blizini baze Alpager.

Karta područja za ovu stazu nije neophodna. Informacije o glečeru i vrhu Učitelj mogu se naći u planinskoj kućici na kampu Racek od alpinista koji ovdje sjede sedmicama i istražuju okolinu
Izvora vode na putu ima dovoljno.
Potrebno je ponijeti vlastiti šator i hranu.