Visokoplaninsko jezero Song Kol okruženo jurtama čobana koji dolaze ovdje ljetom izvesti životinje na ispašu, definitivno je mjesto koje će svojom autentičnošću ostati urezano u našem sječanju. Doživjeti Song Kol za nas značilo je doživjeti kirgisku nomadsku tradiciju te shvatiti prostu filozofiju života bliskog prirodi, daleko od vremenskih i prostornih okova.

Za dolazak do jezera smještenog unutar planina na visini od 3000 metara odabrali smo dvodnevni pješaški put koji počinje sa planinskog prelaza Kyzart (visine 2670 metara, na ruskom Kizart pjerjeval), udaljenog 50-ak kilometara putem od grada Kochkor. Naravno da su nas u Kochkoru spopali taksisti, ali ovaj distans komotno smo prešli stopirajući – poslije izlaska iz grada prema Narynu odmah na prvom skretanju treba izabrat put desno, i nastaviti dalje sve do prelaza.

Optimista čeka na prevoz

Planinski prelaz Kyzart je očit, na njemu se nalazi spomenik, nekoliko prikolica (prodavnica) i jedna jurta.

Prvi dan – oko 5 sati hodanja
S lijeve strane prodavnica na prelazu Kyzart kreće putanja prema jezeru i na početku vodi jugozapadno na planinski prelaz Chaar-Archa (3039 metara), koji je vidljiv od samog početka zbog čega se lagano prema njemu usmjeriti. Staza (makadam) ide prilično naokolo do prvih jurta koje će se narednih par dana pokazati kao stalni element krajolika.

Jedna od prvh jurta

Krivudav i prilično strm put dovodi na prelaz u roku od dva sata, ali naporno sunce usred ljeta ne dopušta penjanje bez čestih pauza. Što više, zna biti toliko jako da je jedina zaštita od sunčanog udara kišobran (ako se neko sjeti ponijeti) ili alternativno podloga za spavanje. O hladovini nema ni riječi, jer visokoplaninske poljane zvane jailoos nisu vidjele drveta.

Improvizacija hladovine

Sovjet stajl ukrašen prelaz

Uprkos našim očekivanjima, Chaar-Archa nije otvorio vidike na jezero, nego na spust u zelenu dolinu mekanih brda. Nedaleko od prelaza nalaze se i prve jurte, do kojih su nas domaćini uporno pozivali angažovano mahajući rukama. U blizini jurta teče mali potok (s obzirom na broj životinja u okolini nismo bili sigurni u čistoću vode), poslje čijeg prelaska staza penje kratko uzbrdo i skreće na zapad, nedugo nakon čega se spušta u dolinu rijeke Chaar-Archa.

Vrijeme za užinu

Silazak do rijeke

Na visini rijeke makadam nastavlja u smjeru zapada, a na desnu stranu odvaja se pješačka staza koju treba pratiti. Nedugo poslje raskršća prešli smo most na rijeci Chaar-Archa, poslje čega nas je putanja vodila po nagibu sa lijeve strane rijeke. Nakon kraćeg perioda počinje odvajanje od rijeke i postepeno penjanje prema jugu, sve do mini prelaza gdje smo odlučili završiti dan i postaviti šator. Od prelaza Chaar-Archa do tačke gdje smo spavali hodali smo oko tri sata.

Prenoćilište prvog dana

Drugi dan – oko 6 sati hodanja
Od mini prelaza na kojem smo spavali sišli smo 15 minuta do malog izvora vode, gdje smo dopunili zalihe za piće, te iskoristili vodu za obavljanje jutarnjih higijenskih radnji. Od izvora staza nastavlja po nagibu, međutim treba tražiti priliku da se priđe glavnoj rijeci u dolini, jer cilj je preći ju. Mi smo nakon dvadesetak minuta šetnje suprotno od toka rijeke našli prelaz preko dvije željezne šipke postavljene za automobile. Od ovog prelaza staza vodi pravo postepeno penjanjući se do prvih jurta, vlasnici jedne od njih surađuju sa  CBT-om, te u slučaju da neko na ovaj pohod ide bez šatora, ovdje može prespavati i jesti. Mi smo iskoristili jedino njihov izvor vode, kako bi napunili zalihe prije penjanja prelaza Ažangyz Karangai.

Jurte CBT

Nažalost vlasnici jurta nisu bili pomoćni u pokazivanju putanje do prelaza, te smo sami morali improvizovati put, uz pomoć slika karte i kompasa. Oko pola sata od jurta hodali smo prema istoku, te nakon prolaska prvog nagiba s desne strane ukazala se staza koja vodi na istu stranu. Slagalo se ovo sa smjerom u kojem nas je kompas vodio, tako da smo počeli pratiti stazu i postepeno penjali oko sat vremena. Staza je do tog momenta već postala konkretna i svjesni smo bili da je ovo put do prelaza Ažangyz Karagai.

Dagna penje

Posljednjih sat i po penjanja putanja postaje prilično strma, ali i dalje prijatna za hodanje, pri čemu pogled unazad na planinski lanac i razne vrste cvijeća koje rastu u okolini uvijek dođe kao nagrada dok se dolazi do daha.

Mjesto za predah

Dolazak na prelaz je spektakularan prije svega zbog prvog pogleda na Song Kol, koji u daljini dominira svojom tamnoplavom bojom. Ali dolina koju smo ostavili iza sebe, također zaslužuje posljednji pozdrav i fotografiju.

Dagna, Herkules i dolina iz koje su se uzdigli

Prvi pogled na Song Kol

Od prelaza trebalo nam je manje od sat vremena da se spustimo do prvih jurta, stazom koja nas je cijelo vrijeme vukla na lijevo. Ovdje smo se dali ugostiti, te smo ručali zajedno sa jednom porodicom. Naravno, počastili su nas kymysom (fermentiranim konjskim mlijekom koje je nacionalni specijalitet u Kirgistanu) i preukusnim domaćim kajmakom. Otac porodice ponidio nam je da zakolje ovana i da ostanemo kod njih preko noći, međutim odlučno smo spasili ovana i krenuli dalje u smjeru jezera.

Jurte porodice koja nas je ugostila

Dagna sa muškim dijelom porodice koja nas je ugostila

Još pola sata trebalo nam je da stignemo do CBT jurta u blizini obale jezera. Budući da nam od njih ništa nije bilo potrebno, nastavili smo desnom stranom obilaziti jezero preko sat vremena, te se odlučili zaustaviti i postaviti šator samo desetak minuta prije sljedećih CBT jurta. Ovdje postaje problematično, jer je jedini izvor vode jezero, tako da je preporučljivo sa sobom imati filter za obradu vode.

CBT jurte na obali jezera

Treći dan – oko 7 sati hodanja
Prilično prosta putanja, obilazeći jezero, bez većih uspona i spuštanja postala je nakon nekog vremena malo monotona, zbog čega smo tražili druge zanimljivosti. Prvo smo se zadržali na jednoj od mnogih plaža na ovoj strani obale, kako bi se okupali, međutim u jezero smo uspjeli ući maksimalno do koljena. Visina na kojoj se Song Kol nalazi bila je prepoznatljiva po temperaturi vode. Naredna zanimacija, u kojoj smo bili uspješniji nego u predhodnoj, bila je pokušavati se dati ugostiti. Ovo nam je uspjelo, jer smo prilazili do jurta i pitali za izvore pitke vode (zaista smo tražili izvore), te nas je jedna gospođa pozvala na ručak, zamolila da slikamo njenu djecu i pošaljemo slike poštom. Obećanje smo ispunili.

Dječak ispred svoje jurte

Dagna sa porodicom tokom ručka

Kako smo se približavali zapadnoj obali jezera vidici su postajali sve ljepši, a jezero je poprimalo jaču boju i odsjaj. Odlučili smo se zaustaviti i postaviti šator kada smo sreli planinarke iz Poljske, u neposrednoj blizini još jedne CBT jurte na zapadnoj obali Song Kola.

Jedna od mnogobrojnih plaža na sjevernoj obali jezera

Život se odvija i na zapadnoj strani jezera

Četvrti dan – oko 3 sata hodanja i stopiranje
Zbog ogromnih vrućina koje su vladale predhodnih dana vidljivost je od samog jutra bila katastrofalna, jezero bez boje, a nebo maglovito i sivo. Prešli smo cijelu zapadnu obalu bez ikakvih vidika ili momenata koje bi mogli spomenuti. Na ovaj dan bitno je spremiti zalihe vode, jer na cijeloj zapadnoj strani nismo vidjeli niti jednog izvora, a teren u blizini jezera je blatnjav i teško prohodan. Oko podne već smo bili na makadamu koji vodi do sela Kurtka, međutim stopiranje ovdje daleko je od prijatnog. Svakih pola sata uzbuđivali smo se zbog jednog auta koje je vozilo u našem smjeru. Većina njih bili su puni, a oni koji su stajali, tražili su velike pare. Nakon dva sata uspjeli smo se dogovoriti za prevoz do sela Kurtka za 100 somova.

U selu Kurtka

U selu Kurtka

Korisne informacije:
1 KM – 34 soma
Karta područija je dostupna za slikanje u uredu CBT u Kochkoru (vjerovatno također u CBT u Narynu), u trenutku kada smo bili tamo nisu imali kopija za prodati. Na karti smo vidjeli 5 puteva dolazećih do jezera, od kojih je neke moguće preći biciklom i autom, a neke samo pješke. Za prilazak odabrali smo putanju sa prelaza Kyzart na glavnom putu sjeverno od jezera, dok smo za odlazak izabrali put na jug do sela Kurtka (slike karte područja mogu se naći u galeriji ispod).
U uredu CBT u Kochkoru kao i u ostalim CBT uredima moguće je ostaviti neke stvari koje nisu potrebne za planinarenje.
Taksisti u Kochkoru tražili su 300 somova za prevoz 1 osobe u dijeljenom taksiju do prelaza Kyzart. Stopiranje može biti sporo, zbog rijetkog saobraćaja, međutim nama se strpljivost isplatila. Opis puta iz Kochkora može se naći u gornjem dijelu teksta.
Noćenje i doručak u jurti CBT – 700 somova (lokalizacije prenoćilišta označene su na slikama karte u galeriji ispod)
Svaki dodatni obrok u CBT jurti – 350 somova
Izvora vode na stazi imadovoljno, ali zbog prisutnosti velikog broja životinja preporučujemo filtrirati vodu za piće. Oko samog jezera, s vodom je malo teže. Ukoliko neko ne želi piti vodu iż jezera, treba prilaziti jurtama i pitati za izvore pitke vode.
Ova destinacija popularna je također za ljubitelje jahanja konja, koje je moguće iznajmiti na mjestu od pastira. CBT također organizuje izlete ovog tipa. Cijeli paket uključujući obroke, spavanje u jurtama, vodića i konje košta oko 70 KM za dan.
Ukoliko neko ovaj pohod radi nezavisno, treba se pomiriti da izlazak sa područja jezera može potrajati. Kad se već nešto ustopira do sela Kurtka, na daljem putu autostop je opet jedina opcija, jer maršrutke ne voze na ovom putu. Zbog toga vrijedi ovaj izlet dobro uklopiti u naredne planove, npr. Odavdje nastaviti na jugoistok do grada Naryn, ili se usmjeriti na jugozapad u okolinu grada Oš.