Vrijeme je za glavni grad, mjesto koje bar za nas značilo preokret u putovanju po Laosu. Vientiane je stavio tačku na surovi sjever i otvorio nam vrata prema srdačnom jugu.

Jedna od manjih prijestolnica koje smo do sad posjetili, dobila je titulu glavnog grada u polovini XVI vijeka. Kralj tadašnje laoske države zvane Lang Xang, Setthathirath, prenošivši svoj dvorac iz Luang Prabanga učinio je Vientiane jednim od glavnih buddističkih centara u regiji, što podrazumijeva izgradnju značajnog broja hramova za vrijeme njegove vladavine. Ipak, napadi od strane Vijetnama, Mjanmara i Sijama (tadašnjeg Tajlanda) u narednim vijekovima razorili su sve hramove osim Wat Si Saket, izgrađenog u XIX vijeku.

Wat Si Saket, jedan od rijetkih hramova sa freskama, koje se trenutno obnavljaju

Dolazkom Francuza na ovo područije usljedila je rekonstrukcija srušenih hramova, kao i izgradnja nove infrastrukture, što je ostavilo trag koji se i danas vidi. Među onovljenim hramovima, nama se najviše dojmio Pha That Luang. Smješten izvan samog centra grada (15 minuta vožnje biciklom), vlasnik je najbitnijeg stupa u Laosu, koji imponira svojom visinom i sjajem zlata. Prema legendi, u ovom stupu nalazi se rebro Buddhe. Cijeli kompleks Pha That Luanga je prostran, dok ujedno stvara intimnu atmosferu, jer u dvorištu samog hrama stanuju monasi. Nama se svijdelo do te mjere, da smo navratili dva puta. U popdnevnim satima u blizini rasklapa se mala pijaca ulične hrane, sa laoskim specijalitetima sumnjivog izgleda, slatkim uštipcima sa suzamom i velikim izborom hladnih čajeva.

Stup u Pha That Luang

Monah i kokoši u Pha That Luang

Sam centar Vientiana je vrlo mali, a saobraćaj je kao u usporenom snimku, tako da najugodniji način obilaska grada je vožnja biciklom. Napokon mogli smo vidjeti svakodnevni život bez turističkih namještaljki i vještačkog prikaza tradicije. Lokalci putuju na posao, izlaze iz škole, smiju se, boćaju, džogiraju u parku, izlaze u grad, vjenčaju se i rastaju. Ponovo smo se osjetili kao ljudi a ne kao turisti.

Kraj nastave

Nakon kafenisanja uz francuske kroasane, ručka u lokalnom restoranu i šetnje u parku koji nadgleda spomenik kralja Setthathiratha fino je završiti dan u biljnoj sauni, gdje se u zajedničkom znoju može popričati s lokalcima. Preporučujemo.

Spomenik kralja Setthathiratha

Ukoliko neko nije još prezasićen Buddhom na svom putovanju kroz južno-istočnu Aziju, imperativ je odraditi poludnevni izlet u Buddha park (Xieng Khuan), udaljen 24 kilometra od grada. Skulptura Buddhe i indijskih bogova napravljenih od betona tamo ima u izobilju. Tu neobičnu ideju buddističko-hinduističke kombinacije vjerskih likova sproveo je u djelo jogin-otac-šaman Luang Pu Bunleua Suliat 1958 godine.

Buddha park

Korisne informacije:

1 KM – oko 5000 kipa

Bus iz Vang Vienga za Vientiane – 30000 kipa, 3.5 sata
Dvokrevetna soba – 60000 kipa
Gradsko biciklo – 10000 kipa/dan
Ulaz u hram – 5000 kipa
Ulaz u biljnu saunu – 15000 kipa. Sauna se nalazi na prvom skretanju desno na ulici Th Chao Anou, gledajući od strane Mekonga
Obrok – 20000 kipa ili više. Preporučujemo ašcinicu „Three Sisters” na ulici Th Chao Anou , pored Lao Orchid hotela, i jelo Naem Khao (salata od riže i mesa koja se mota u listove biljajka).
Dolazak u Buddha Park – sa autobuske stanice iza tržnog centra Talat Sao, autobus broj 14 vozi do mosta Prijateljstva za 6000 kipa. Odavde, tuk tuk traži čak 25000 kipa za transport do parka. Mi smo se vratili do glavne ulice i ustopirali tuk tuk za 10000 kipa. U povratku smo stopirali do mosta, a dalje busom u grad.