Uzimajući u obzir da nismo preveliki ljubitelji tamnih mjesta, nije nas bilo lagano ubijediti da je posjeta pećini Tham Kong Lo obavezna na putu prema jugu Laosa. Puno pozitivnih mišljenja i činjenica da ovo mjesto još uvijek nema turističkog „booma” kakvog ono zaslužuje, ipak su dovele do toga da smo se našli u busu iz Vientiana, direktno za selo Kong Lo.

Put iz Vientiana nije bio izuzento slikovit, ali kroz prozore moglo se primjetiti da su sela bogatija i urednija nego na sjeveru. Nakon skretanja sa glavnog puta broj 13, krajolik je postao bogat kršnim stijenama, dok je narandžasti, prašnjavi put bio sve gori i gori za ljude slabog želudca. Trebalo je 7 sati vožnje da se nađemo u selu gdje se put završava, što je označavalo našu destinaciju.

Nas i nekoliko stranih suputnika dočekala je žena sa punom šakom kjučeva, nudeći sobe. Većina se odlučila tu prespavat, a tokom večeri je ispalo da mnogi imaju plan sličan našem – pogledati pećinu sljedećeg jutra i najbrže moguće krenuti dalje na jug zemlje.

Uz ugodno društvo smo večerali u skromnom restoranu u kojem kuha ista žena koja nam je iznajmila sobu (ujedno i jedina ooba koja priča na engleskom jeziku), poslije čega smo htjeli leći kako bi sljedećeg jutra što ranije krenuli obilaziti pećinu. Međutim, iz daljine počeli su pristizati zvuci muzike. Shvatili smo da se u selu nešto dešava, morali smo otkriti šta. Jedan stariji gospodin primijetio je našu zainteresovanost ovim zvucima, tako da nas je odveo do epicentra dešavanja. U hramu u dubini sela, za koju nismo ni znali da postoji, održavala se velika svećanost. Unutar hrama su se okupili odrasli stanovnici, i slušali pripovjedanja i muzičke izvedbe seoskih zabavljača. Žene su bile obučene na tradicjonalan način, u sinh, tj. uske, pletene haljine sa uzorokom u donjem dijeliu i ukrasne šalove preko ramena. Pretpostavili smo da se radi o obilježavanju nečije smrti. Ispred hrama istovremeno se odvijao mini-vašer. Odrasli su igrali poker u parovima i pikado, ciljajući u balone, dok su se djeca zabavljaja kod gospodina sa mini-kazinom, gdje je osnovni ulog iznosio 20 feninga. Iz kreveta smo čuli da se svečanost završila oko 5 ujutru.

Kockarnica za dijecu

Sutradan u 7 svi su bili budni. Momčić koji nam je poslužio doručak u zadnjem trenutku je stigao uhvatiti bus (više tuk tuk) do škole, radnici su već bili na polju koristeći još uvijek slabo sunce, a naša ekipa je krenula prema pećini.

Bus do škole

Radovi na polju

Na mjestu sve je izgledao prilično organizovano i brzo su nas smjestili u drveni čamac, jer jedini način da se pređe cijela pećina je vodenim putem po rijeci Nam Hin Bun. Znajući da nas čeka plovidba duga 7 kilometara, udaljavali smo se od svijetla dana i ulazili sve dublje u mrkli mrak. Sva sreća, dobili smo lampe uz pomoć čega smo mogli posmatrati detalje na stijenama koje su u nekim trenutcima postizale širinu i do 100 metara. Divili smo se našem vozaču čamca koji je uz minimalno svijetlo lampe upravljao čamcem kroz male vodopade i oštre krivine. Negde prije polovine cijele plovidbe čamac se zaustavio i istovario nas na malo poluostrvo gdje smo uz dobro osvjetljenje mogli pogledati krečnajčke stalaktite i stalagmite.

Unutrašnjost pećine

Kad smo ugledali svjetlo na drugoj strani pećine osjetili smo se kao ponovo rođeni od strane majke prirode. Mala pauza na Beer Lao ili kupovinu pletenih materijala i povratak na drugu stranu.

Na drugoj strani

Posjeta pećini trajala je oko 3 sata, tako da prije 11 bili mo spremni za nastavak puta. Tuk tukom smo se prevezli u selo Nahin, odakle smo stopirali do sela Vieng Khan na glavnom putu. Na našu sreću, bus za Thakhek nas je odande brzo pokupio.

Klinci nas prate pri odlasku

Korisne informacije:

1 KM – oko 5000 kipa

Dolazak
Bus iz Vientiana kreće u 10 sati svaki dan sa južne gradske autobuske stanice ( koja se u stvari nalazi na sjeveru grada). Do tamo je najlakše i najjeftinije doći sa autobuske stanice u centru Vientiana iza marketa Talat Sao, busem broj 29, koji vozi svakih 15 minuta. Vožnja traje dvadesetak minuta.
Bus Vientiane – Kong Lo košta 75000 kipa po osobi.

Na mjestu
Ulazak u nacijonalni park košta 2000 kipa, a čamac sa vodićem 100000 kipa za dvije osobe, a 115000 kipa za 3 osobe.
Dvokrevetna soba u selu košta 50000 kipa, a krevet u višekrevetnoj sobi može se naći za 25000 kipa.

Povratak
Povratan bus za Vientiane kreće oko 7 ujutru. Za one koji žele nastaviti put prema jugu (Thakhek, Pakse), jedina opcija za izlazak iz sela Kong Lo do sela Nahin je tuk tuk, koji traži 25000 kipa po osobi. Dalje, iz Nahin do glavnog puta (selo Vieng Kham) tuk tuk vozači traže sljedećih 25000 kipa, ali iz našeg iskustva isplati se izaći iz sela i stopirati.
Bus iz Vieng Kham za Thakhek nas je koštao 20000 kipa po osobi.

Raspored autobusa u selu Nahin