Najviši vrh gorja Atlas, Jbel Toubkal (4167 mnv), stekao je posljednjih godina veliku popularnost u planinarskom svijetu. Naročita primamljivost ove planine proizilazi iz činjenice, da je to krov Maroka, a ujedno i cijele Sjeverne Afrike.

Nama se prilika za penjanje Toubkala ukazala krajem decembra 2017. godine. Radi okolnosti zbog kojih smo se uopšte našli u Maroku, naš pokušaj uspona na vrh morao je biti brz. Nismo imali vremena za gubljenje. Stoga smo naumili podijeliti iskustvo, kako u zimskim uslovima organizovati planinarenje na Jbel Toubkal hitro i relativno jeftino.

Prvi dan
Marakeš (466 mnv) – Bazni kamp ispod Toubkala (3200 mnv)
Oko 8 sati ujutro krenuli smo iz Marakeša, iznajmljenim autom prema jugu, u smjeru sela Imlil (1800 mnv). Ovih šezdesetak kilometara moguće je također preći dijeljenim taksijem, što je zasigurno jefinija, ali i manje fleksibilna varijanta. Put je kvalitetan, tako da nije potrebno vozilo sa pogonom na četiri točka, kako bi se stiglo u srce gorja Atlas. Jedina stvar na koju vrijedi obratiti pažnju su ograničenja brzine, jer marokanska policija strogo kažnjava neopreznu vožnju.

Naša iznajmljena Fiesta

U Imlil smo stigli oko 11 sati. Ovdje smo teoretski mogli parkirati auto i nastaviti pješke planinarskom stazom. Ipak, prvo smo morali osigurati smještaj Dagninim roditeljima, koji su ovog puta bili našim suputnicima u Maroku. Osim toga, trebali smo iznajmiti dereze i štapove za planinarenje, koji su bili neophodni pri usponu na vrh u ovo doba godine. Nakon duge potrage za hotelom, koji bi u ponudi imao sobe sa grijanjem, a ujedno i opremu za iznajmiti, roditelje smo skrasili, a mi smo krenuli put baznog kampa ispod Toubkala tek oko 14 sati.

Pogled na Imlil odozgo

Brzim maršom počeli smo savladavati visinsku razliku, penjući se makadamskim putem iznad Imlila. Poslije svega tridesetak minuta ugledali smo sljedeće selo, Aroumd (1900 mnv), smješteno nasuprot makadama, kojim smo kročili. Dijielio nas je od njega kanjon rijeke, koji smo preko mosta prekoračili tek nakon sela, a putanju smo nastavlili pješačkom stazom sa istinske desne strane toka rijeke.

Makadam kojim smo pješačili i Aroumd u daljini

Selo Aroumd

Nakratko smo pješačili kroz sam kanjon, sve dok se staza nije počela penjati uz nagib s naše lijeve strane. Nebi primijetili to skretanje, da u tom trenutku od tamo nisu silazili planinari, koji su se tog dana vraćali sa Toubkala u Imlil. Rekoše nam da požurimo, jer je put pred nama bio dug, a dan kratak. Ubrzali smo tempo, u nadi da stignemo do baznog kampa prije mraka, ali to više nije bilo moguće. Oko 16 sati, sunce se ubrzano povlačilo, ostavljajući trag za sobom tek na stjenovitim vrhovima iznad kanjona, dok smo mi bili u selu Sidi Chamharouch (2350 mnv). Navodno nas je čekalo još 4 sata pješačenja do baznog kampa ispod Toubkala.

Ulazak u nacionalni park Toubkal

Pješačenje do sela Sidi Chamharouch

Zadnji dio putanje bio je najteži. Osim snijega koji se počinjao lediti, te mraka zbog kojeg smo posljednji dio rute prošli osvjetljavajući sebi put čeonim lampama, visina na kojoj smo se našli, također nam je otežavala brzo kretanje. Bili smo već pomireni sa sudbinom, kada smo u daljini ugledali svjetla baznog kampa. Mislili smo da ispred sebe imamo još njamanje sat ili dva pješačenja, a tu nas je dočekalo ogromno iznenađenje. Dio putanje, za koji su nam svi govorili da ćemo u najboljem mogućem slučaju proći za četiri sata, mi smo savladali za nepuna tri. Oko 19 sati našli smo se u franuskom baznom kampu, odmarajući se i grijući pokraj kamina. Bili smo iscrpljeni, ali sretni.

Odmor u toplom

Bazni kamp viđen odozgo (slikano narednog dana)

Drugi dan
Bazni kamp ispod Toubkala (3200 mnv) – Jbel Toubkal (4167) – Imlil (1800 mnv)
Plitak san i često buđenje zbog posjete wc-u bili su očiti simptomi prebrzog savladavanja visine predhodnog dana. Oko 5 ujutro bili smo na nogama, spremni za finalni uspon na vrh. Pričvrstili smo dereze i krenuli iz baznog kampa još po noći. Uporedo s nama, išlo je još nekoliko planinara iz kampa, te zbog toga nismo imali problema sa pronalaskom staze u snijegu, po mrklom mraku.

Prvi zraci sunca na obližnjim vrhovima

Kuloar koji smo penjali sve do prevoja ispod Toubkala

Iznad baznog kampa uzdiže se kuloar i tim kuloarom smo se penjali, odmarajući često i dugo, kako bi se navikli na visinu, koja je već uveliko otežavala funkcionisanje. Teren je bio strm, ali ne pretjerano težak, uzimajući u obzir da smo se našli tu početkom zime. Očigledno nije bilo padavina neposredno prije našeg uspona, a vjetar koji tamo zna biti veoma brz, otpuhao je gotovo cijeli sniejžni pokrivač. Nakon 4,5 sata konačno smo se našli na prevoju, sa kojeg je Toubkal već bio nadohvat ruke.

Na kraju krajeva uspon je ipak bio zimski – smrznula nam voda

Dagna stiže na prevoj

Predah na prevoju

Sa prevoja išlo se pravo sporo. Napravili smo grešku, jer nismo ostavili nepotrebne stvari iz ranaca u baznom kampu, pa nam je taj dodatni teret presjeo baš prije uspona na sam vrh. Oko sat vremena smo se vukli, korak za korakom, sve dok nismo ugledali karakteristično označen Jbel Toubkal. Vremenski uslovi su bili savršeni, te smo dugo mogli uživati u pogledima sa krova Sjeverne Afrike, dok su nam društvo pravile atlaske ptice i vjeverice.

Posljednji napori

Sreća na vrhu

Ovakvo društvo na samom vrhu

…i ovakvo

Pogledi sa vrha

Pogledi sa vrha

Nešto prije 13 sati krenuli smo se spuštati sa vrha, što je veoma obradovalo naše već umorne organizme. Svakim korakom, kojim smo gubili na visini, bilo je lakše kretati se, tako da smo se u baznom kampu našli ponovo 2,5 sata nakon početka spusta.

Silazak

Spuštanje do baznog kampa

U dvorištu kampa napravili smo dužu pauzu, ručali i malo pridrijemali. Čekao nas ipak još dug put nazad do Imlila, pa smo se morali sabrati i nastaviti putanju. Spuštali smo se niz dolinu obasjani mekanom sunčanom svjetlošću, najprije do Sidi Chamharouch, a kasnije i do Aroumd. Tu nas je već sustigla noć, te smo zadnji dio rute opet morali pješačiti po mraku. Povratak iz baznog kampa do Imlila oduzeo nam je malo više od tri sata.

Dagna tokom ručka

Francuski bazni kamp i kuloar koji smo penjali u pozadini

Povratak u dolinu

Profil ove planinarske rute možete pogledati na slici ispod ili detaljnije proučiti ovdje.

Ruta iz Imlila na Toubkal

Korisne informacije:

Spavanje – Imlil je turistički nastrojeno selo i tamo nema problema sa pronalaskom smještaja za svačiji ukus i novčanik. Najjeftiniji konak za jednu osobu, koji smo mi uspjeli naći koštao je oko 50 dirhama (5 eura) po osobi. Moguće je prespavati i u drugim selima na stazi prema baznom kampu.
Ukoliko putujete sa vlastitim šatorom, niste dužni nikome plaćati ništa. Neposredno prije baznog kampa čak je i pripremljen besplatan teren za šatore. Jedino na što bi trebali obratiti pažnju jesu tople vreće za spavanje, posebno zimi. U baznom kampu nalaze se i dva planinarska doma. Jedan je izgrađen od strane Marokanaca, važi za nešto luksuzniji, ali je zato i skuplji. Drugi dom pripada Francuskom planinarskom društvu iz Kasablanke, a uslovi u njemu su osnovni – spava se u višekrevetnim sobama, a ispod tuša nema tople vode. Mi smo se odlučili da prespavamo tu zbog niže cijene. Po osobi smo platili 150 dirhama (15 eura) za noć.

Voda i piće – Najjeftinija varijanta jeste nošenje hrane i vode iz Imlila. Moguće je ipak kupiti neophodne namirnice u selima usput, te u baznom kampu, ali cijena raste pararelno sa visinom. Primjerice, voda koja u Imlilu košta 7 dirhama (70 eurocenta), u baznom kampu košta 15 dirhama (1,5 eura).

Orijentacija – Za uspon na Toubkal nije potrebna printana mapa područja, sasvim dovoljno će biti ako budete imali mapu preuzetu sa Googla ili maps.me. Na stazi ćete obično sresti i druge planinare (neke od njih sa vodićima), te uvijek možete pitati njih u slučaju nedoumice.

Planinarska oprema – Ukoliko ste se u Maroku našli sasvim nespremni za planinaranje, to nije prepreka. U Imlilu je moguće pozajmiti svu moguću opremu, od planinskih čizama do pijuka.

Visinska bolest – Treba uzeti u obzir, da se Toubkal nalazi na visini iznad 4000 metara iznad mora, što označava objektivan rizik od visinske bolesti. Bitno je mnogo piti dan prije te tokom uspona i ukoliko počnete osjećati ozbiljnije tegobe (jaka glavobolja ili kašljanje), istog trenutka početi se spuštati

Sezona – Jbel Toubkal nije tehnički zahtjevan vrh i zbog toga moguće je penjati ga praktično tokom cijele godine. Ukoliko se odlučite uraditi to zimi, budite sigurni da u rancu imate spakovane dereze i planinarske štapove. Tokođer vrijedi pratiti vremensku prognozu nekoliko dana prije uspona (na primjer ovdje), kako bi znali koliko snijega možete očekivati na stazi.