Perspektiva iz koje smo upoznali glavni grad Nepala tokom dvadesetak dana boravka ostavila je u nama trajne uspomene, kao i duboke ožiljke. Naime, u Katmandu (Kathmandu) smo se našli za vrijeme zemljotresa koji je šokirao cijelu državu, kao i svijet. Dok ovo pišemo, još uvijek se broje ljudske žrtve i ogromna materijalna šteta, ljudi spavaju po parkovima jer nemaju krova nad glavom prepreka je mnogo na putu do normalnog života. Ali počnimo iz početka.

Naš izvorni plan je bio zadržati se u gradu najkraće moguće, te boraviti u planini koliko god nam to vrijeme dopusti. Prvi utisci iz Katmandua uvjerili su nas da plan nije bio loš. Prašnjave ulice, mnogo smoga, gužva i buka dale su nam do znanja da ovo mjesto neće biti oaza za uživanje, bar za nas. Skoncentrilasi smo se na brzoj kupovini planinske opreme u Tamelu (Thamel), turističkom dijelu Katmandua, gdje se nalazi većina prenoćilišta, prodavnica i turističkih agencija namijenjenih strancima. Ovo „ostrvce” je napravljeno kako bi boravak stranaca u haotičnom Katmanduu bio donekle prijatan. Možemo opisati Tamel na razne načine, ali zasigurno ne kao prijatno mjesto. Načini na koje planinski vodići, vozači rikša i prodavači šaleva, suvenira i hašiša pokušavaju privući turiste prekoračuju sve mjere ljudske tolerancije.

Ulica u Tamelu

Nakon dvadesetodnevnog boravka u planini suđen nam je bio ponovni povratak u glavni grad. Naime, za put u Indiju koji je slijedio Anel je trebao aplicirati za novu vizu. Znajući da ovaj proces traje 7 dana, ovog puta maknuli smo se iz Tamela i posjetili neke od turističkih atrakcija u gradu i okolini. U dolini Katmandua nalaze se tri Kraljevska trga (Durbar Square), jedan u samom centru grada, dok druga dva u okolnim opštinama Patan i Baktapur – svi kompleksi smješteni su na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.

Kraljevski trg u Katmandu

Kraljevski trg u Patanu

Kraljevski trg u Baktapuru

Između ciglano-drvenih hramova pokrivenih brojnim krovovima, starih ciglanih kuća i uličica bez saobraćaja stvara se posebna atmosfera. Sjedimo ispred hrama Kastamandap u Katmandu malo poslije izlaska sunca i posmatramo hinduse, koji na putu za posao užurbano ulaze u hram unošeći bogu Ganeši mlijeko, cvijeće i voće kao žrtvu. U Patanu, udaljavajući se od glavnog trga, nailazimo na hram u čijem dvorištu se održavaju individualni religijozni obredi, gdje su duhovni vođe dobro pripremili svoje štandove, a vjernici dolaze sa mnoštvom voća, kako bi ga žrtvovali bogovima uz molitvu da se njihovi problemi riješe. U zadrijemalom Baktapuru stariji muškarci u folklornom izdanju vide se skoro na svakom kutku, lijeno posmatrajući sa čajem u ruci, dok se neki okupljaju u dvorištima na partiju karata ili nama nepoznate igre sa učešćem kamenčića i bambusovih štapića. Sve te slike stvaraju mozaiku tradicijonalnog gradskog života.

Vođa molitve s sakupljenim žrtvama bogovima u Patanu

Igre starješina

Smatramo se sretnima u nesreći, jer samo jedan dan nakon našeg obilaska ovih mjesta desio se zemljotres, i sravnio sve sa zemljom.

Kraljevski trg u Katmandu poslije zemljotresa

Znak UNESCO ostao živ

Od prlijepih starih hramova i drugih objekata nije mnogo ostalo, u šta smo se imali priliku uvjeriti dan poslije zemljotresa na kraljevskom trgu u centru Katmandua, gdje se većina građevina pretvorila u gomile cigle. Ipak, najviše ljudskih života odnijelo je rušenje trga u Baktapuru, jer za razliku od onih u Katmandu i Patanu, on obuhvata cijeli mali stari grad, koji ne služi samo kao zanimljivost turistima, nego također kao dom mnogim Nepalcima.

Starci vrše detaljne observacije u Baktapuru

Na sam dan zemljotresa već smo napustili gradove i krenuli na dvodnevni izlet u selo Dulikel, odakle smo hodali do manastira Namobuddha. U jednom trenutku pogodila nas je veoma jaka i čudna energija u glavu, nismo imali pojma šta se dešava. Tek kad je stara baka kraj čije kuće smo se našli, izletila u dvorište, uhvatila čvrsto stub i počela vrištati molitve shvatili smo da osjećaj u našim glavama je u stvari izazvan vanjskim faktorom. Okrenuli smo se za 180 stepeni i vidjeli brdo koje je u potpunosti bilo pokriveno prašinom u daljini. Tada je bilo jasno da se zemlja kreće. Sjeli smo na tlo i narednih nekoliko sati čekali, a svakih desetak minuta dešavao se novi zemljotres. Nakon što se situacija “smirila” uspjeli smo uhvatiti bus do Katmandu, jer smo već znali da je nešto veliko u pitanju, te da se moramo javiti porodicama što prije. Nekoliko dana kasnije smo našli podatak da se u tom mjestu gdje smo se nalazili za vrijeme zemljotresa tlo diglo za jedan metar.

Prve posljedice zemljotresa koje smo vidjeli

Ulazeći autobusom polako u grad nevjerica je bila sve veća, srušene kuće pokraj puta, te izbezumljeni ljudi na ulicama pokazivali su ozbiljnost situacije. Počele su pristizati informacije o poginulima, kraj nas su jurili džipovi natovareni tijelima, svi u panici i šoku jer u to vrijeme zemljotres se svako malo ponavljao u slabijim oblicima. Bili smo prije svega zbunjeni.
Srećom smo se uspjeli sresti sa par poznanika iz hostela u kojem smo predhodno boravili, te smo skupa planirati šta i kako dalje. S obzirom da je Tamel, inače pun turista i prenoćilišta, bio u potunosti pust i nesiguran za boravak, uputili smo se do velikog Ratna parka kako bi prespavali noć.

Ekipa iz hostela

Jutro nakon katastrofe

Naredni dani nisu se mnogo razlikovali od sebe, spavanje pod golim nebom i dani provedeni u potrazi za hranom, vodom i strujom u glavnom su obilježili period poslje zemljotresa. Međutim, najgore je bilo to što je zemlja svako malo podrhtavala, zbog čega su mnogi odlučili da jednostavno dalje čekaju, umjesto da se vrate životu, čiste ruševine, otvore prodavnice i radionice. Zbog nedostatka vode i struje nije bilo moguće okupati se, što se nakon par dana već osjetilo na ulicama. Ali taman kad su se počeli širiti tračevi o epidemiji i raznim zaraznim bolestima, došla je struja i voda. Mi smo se također radovali internetu i vezi sa svijetom, jer kako smo kasnije vidjeli u medijima, poslije glavnog, velikog, Nepal je pogodilo još pedesetak manjih zemljotresa, što je bio sasvim dovoljan razlog za naše prodice da se zabrinu.
Sjedeći i čekajući indijsku vizu (proces se razvukao poslije zemljotresa) vidjeli smo kako se Katmandu budi, kako se prvi restorani otvaraju, prvi štandovi sa suvenirima ponovo izlaze na ulice Tamela. Ponovo se počinje prodavati čaj s mlijekom, povrće i voće na ulicama, otvaraju se slastičarnice, skoro sve vraća se u normu. Ljudi su očigledno imali straha preko glave, te su jednostavno nastavili život u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. Mi, posmatrajući promjene, također nismo mogli sjediti prekrštenih ruku. U jednom kafiću na legendarnoj „Freak Street“ sreli smo grupu mladih Nepalaca koji su se svakodnevno okupljali i išli u okolna sela da čiste ruševine. Na par dana smo im se pridružili i dali svoj mali doprinos oporavku.

Akcija čišćenja

Dagna sa humanitarcima iz Pendžaba

Korisne informacije:

1 KM = 58 rupi
Autobus ili jeep iz nepalsko-indijske granice do Katmandu – oko 500 rupi
Bus iz Pokhare za Katmandu iz lokalne autobuske stanice – 420 rupi
Dvokrevnetna soba u Thamelu – od 600 rupi
Krevet u višekrevetnoj sobi u Thamelu – od 200 rupi
Najbolji i najeftiniji restoran u Thamelu – „Western Tandoori & Naan House“ u gornjem dijelu ulici Amrit Marg. Nepalska kuhinija nije poznata po posebno ukusnim specijalitetima – standardna jela su ovdje momo (knedle punjene povrćem ili mesom, često od bivola), čoumin (chowmein – tjestenina pržena sa povrćem ili mesom, gdje tjestenine ima puno više nego drugih sastojaka) i tukpa (thukpa – povrtna supa sa tjesteninom). Dodatno, u blizini Thamela teško je naći mjesta koje serviraju kvalitetne i jeftine obroke. Western Tandoori od nepalskih specijaliteta u jelovniku ima izvrstan dal bhat (pisali smo o tom jelu, uvijek serviranim sa repetom, u članku o treku okolo Annapurne) za 120 rupi, a osim toga veliki izbor indijskih povrtnih i mesnih kari (umaka, u cijeni od 30 do 90 rupi) koje su najukusnije sa lepinijom (plain naan, 30 rupi) pečenom u peći tandoori. Cijena obiljnog ručka ili večeri zajedno sa mliječnim čajom za 2 osobe neće ispasti više od 200-250 rupi.
Mliječni čaj – 20 rupi
Voda – 1 litar 20 rupi, dopuna iz velikog kanistera – 10 rupi
Banane – 10 rupi za komad
U glavnom je jeftino, ako se dobro cjenka.