Planinarenje okolo vrhova Anapurne zahtijevalo je od nas dosta priprema i sakupljanja neophodnih informacija, dozvola i opreme. Zbog količine podataka odlučili smo se sabrati svo znanje korisno za one koji planiraju proći ovaj trek.

Kada otići?
Za planinarenje u Nepalu najbolje je odabrati jednu od dvije sezone, jesenju ili proljetnu. Postmonsunski oktobar i novembar karakteristični su po dobroj vidlivosti, dok u isto popularnom martu i aprilu uslovi mogu nekad biti otežani ostatcima snijega. Ove godine (2015) u martu zbog količine snijega planinski prelaz otvorio se dosta kasno, tako da se smatramo sretnima što se naš pohod desio u aprilu, kada su viši dijelovi staze pokriveni snijegom već bili prohodni. Unatoč zvanično određenim sezonama, uvijek se može očekivati vremenske neprilike te vrijedi biti vremenski fleksibilan.

Dozvole
Da bi se moglo ući u zaštićeni region Anapurne (Annapurna Conservation Area) potrebno je izvaditi dozvolu na ulazak (ACAP permit) i upisati se u sistem praćenja planinara (Trekkers Management Information System – TIMS). Oba dokumenta moguće je izvaditi u Katmandu ili Pokari individualno ili preko agencije. U Katmandu nadležni ured (Nepal Tourism Board) nalazi se 15 minuta od Tamela, blizu gradske autobuske stanice, na ulici Pradarshani Marg i je otvoreni svakodnevno (također tokom vikenda, koji u Nepalu pada na petak popodne i subotu). Za svaki dokument potrebne su 2 slike i po 20.000 nepalskih rupi. Dokumenti, posebno dozvola, provjeravani su tokom planinarenja oko 5 puta u kućicama smještenim na ulazima ili izlazima iz sela.

Telefon
Jedina telefonska kompanija koja ima mrežu do Mananga i poslje prelaza Torong La je NTC (Nepali Telecom). Sim karticu može se nabaviti za 100 rupi samo u uredu u kvartu Sundhara, blizu tornja Dharahara. Dopuniti račun može se u običnim prodavnicama i kioscima. Zanimljivo je da sms poruke u Evropu nisu stizale, dok 1 minuta poziva koštala okolo 30-40 rupi.

Oprema
S obzirom da smo bili na putu već 5 mjeseci i nismo imali portebne planinske opreme, čitavu kupovinu obavili smo u turističkom dijelu Katmandu, Tamelu, koji obiljuje prodavnicama sa opremom. U većini su ovo lokalno proizvedene kopije po prilično niskim cijenama, zahvaljujući čemu smo mogli nabaviti komplet stvari. Tokom tri dana šopinga obišli smo mnogo prodavnica i primjetili da je najpovoljnje naći robu u kartonima označenim „sale“ (rasprodaja). Cjenkanje je odlučujući faktor.

Kako spakovati ranac?
Na planinarenje ponjeli smo rance sa kojima putujemo (60-70 litara). Nepotrebne stvari ostavili smo besplatno u hostelu u Katmandu što je praksa. Ispod je lista stvari koje smo mi ponjeli, koja može biti od koristi pri pakiranju.
Odjeća za jednu osobu:
– 3 para donjeg veša, 2 para tankih čarapa, 2 para toplih čarapa*, 1 par vunenih čarapa*, 1 grudnjak (Dagna)
– 1 helanke
– 1 pantole od polara* (Dagna je imala 2 para*)
– 1 vodootporne pantole*
– 1 par pantola sa nogavicama na otkopčavanje* (Anel), Dagna koristila šorc+helanke
– 1 par zaštitnih nogavica protiv snijega*
– 1 majica kratkih rukava, 1 majica dugih rukava*, najbolje brzo sušećih se
– 1 majica dugih rukava za spavanje
– 2 jakne od polara – tanja*i deblja*
– pernata jakna (samo Dagna)*
– jakna protiv kiše i vjetra (Anel)*, mala kabanica (Dagna)
– 2 para rukavica, od polara* i od vune*
– vunena kapa*
– maska od polara (Dagna)*
– bandana i marama
– sunčane cvike*
– aluminijska flaša*
– japanke
– planinske čizme* – Dagna je uzela nove čizme kineske firme Ran Cedar, koje su se pokazale ugodne i vodootporne. Možemo ih preporučiti jer pretpostavljamo da je ovo bolji izbor od kopija North Face i ostalih brendova. Preporuličlivo je imati vodootporne i visoke čizme, mada smo vidjeli dosta ljudi u patikama, koji su također prošli. Ovo također zavisi od sezone.
– 1 vreća za spavanje (nama je bila dovoljna 2 osobe)*, prema proizvođaču drži toplotu do -6 stepeni, u praksi je držala toplotu za 2-3 deke na sebi.
* – kupljeno u Katmandu. Za ovu količinu odjeće za 2 osobe platili smo malo preko 20.000 nepalskih rupi (200 dolara).

Ostale stvari:
Lampa
Čakija
Jedan peškir od gaze ili brzo sušeći se (za 2 osobe)
Jedna kuhinjska krpa
Dvije plastične kašike, jedna kutija od plastike (za kineske supe)
Žel za dezinfekciju ruku
Par rola toaletnog papira
Najosnovnja kozmetika (sve u malim pakovanjima)
Hrana
Prva pomoć

Transport do početka planinske staze i putanja
Iz autobuske stanice Gongabe u sjevjernom dijelu Katmandu svako jutro ide mnogo buseva za Besi Sahar, početnu tačku planinske staze. Ipak mnogo ljudi se odlučuje početi putanju u narednom selu Bulbule, do kojeg bus iz Katmandu kreće u 6.45 ujutru, vozi oko 8 sati i košta okolo 450 rupi. Naravno turističke agencije nude agencije isto prevoz ali pretpostavljamo da cijene nisu iste.
Za povratni bus iz Pokare do Katmandu također vrijedi otići na gradsku autobusku stanicu (Bus Park, ne Tourist Bus Park) iz koje svakih 20 minuta ide bus za glavni grad po cijeni 420 rupi (dok u agencijama prodaju karte za 700).
Naša putanja trajala je 18 dana počevši u Bulbule i završivši u Nayapul. Za detaljan opis svih sela i same planinarske staze koristili smo ovaj vodić.

Smještaj
Na čitavoj dužini treka ima velik broj sela u kojima ima velik broj smještaja. Do visine Mananga (3500m) moguće je hodati dnevno dva sata i ostatak dana odmarati u planinskoj kućici. U većini smještaja spavanje je besplatno ali za uzvrat potrebno je jesti večeru i doručak u istom mjestu (cijene jela su povišene zbog te činjenice). Vrijedi odmah pitati gazdu da li je noćenje besplatno ukoliko se kod njega jede. Nama je ovaj sistem funkcjonisao sve do prelaska Torong La, poslje kojeg je smještaj često koštao 100-200 rupi za dvokrevetnu sobu.

Hrana
Nažalost, zbog mnogo dana provedenih u planini nije moguće ponijeti velike količine jeftine hrane iz grada. U selima cijena obroka raste u skladu sa visinom. Za one koji se ipak odluče jesti samostalno, problem nastaje kod cijena prenoćišta. Neke od prenoćilišta su u meniju imale napisano da se za obrok izvan njihovog restorana mora platiti kazna. U većim selima postoje prodavnice, ali izbor je mali, a roba skupa. Jedino ručak moguće je pojesti kao slobodan čovjek, gdje god, šta god. Topla preporuka za ručak je dal bat (gomila riže, sos od leća, začinjen krompir ili kupus i komadić hljeba), jer ovaj obrok je poseban po tome što kad se naruči jednom, uključena je repeta. Ovaj fenomen smo koristili kako bi se oboje najeli od jednog obroka, se dok se jednom na nas nisu naljutili. Treba probat uvijek!
Cijene doručka počinju od 200 rupi a konkretan obrok može koštati od 250 do 500 rupi. Kako bi se izbjegao skup čaj (50-80 rupi), moguće je naručiti šolju prokuhane vode za 20-40 rupi i ubaciti vrećicu svog čaja. Također iz grada je moguće donjeti instant kineske supe. Mi smo ponjeli 40 vrećica čaja i 8 supa, kao što i vreću musli, kilogram datulja i 30-ak čokoladnih pločica koje su nam bile dovoljne do prelaza.

Voda
Iz ekoloških razloga kao i zbog cijene ne preporučujmo kupovati flaširanu vodu na putu. Kao što većina planinara, koristili smo tablete za pročišćavanje vode. Ovakve tablete moguće kupiti u Katmandu za 200 rupi (100 komada), što je za nas sumnjivo jer smo svoje tablete kupili u profesjonalnoj planinarskoj prodavnici u Poljskoj i platili 50 KM za 100 komada. Popularne su također flaše sa ugrađenim filterom, neke planinske kućice imaju u ponudi filtriranu vodu (50-100 rupi za litar). U nebrojnim selima također postoje“ stanice sigurne vode“ za planinare u cijeni 40-60 rupi za litar. Tablete se u svakom slučaju najviše isplate.

Budžet
Tokom cijelog 18-dnevnog puta trošili smo prilično neravnomjerno, najmanje na početku kad smo još uvijek jeli umjereno i koristili zalihe, dok puno više bliže i poslje prelaza. Izračunati prosjek je 1000 rupi (10 dolara) dnevno po osobi, uključujući bus iz Katmandu do Bulbule i iz Pokare za Katmandu. Smatramo da je ovo minimalan budžet i lubitelji piva ili deserta moraće odvojiti malo više.

Visinska bolest
Većina planinarskih staza u Nepalu nalazi se na visinama gdje postoji rizik visinske bolesti. Veoma je važno da se provedu minimalno 2 noći (mi smo proveli 4) na visini oko 3500 metara, prije nego što se ide više. Za uspješan proces aklimatizacije važno je piti puno tečnosti (min. 3 litara dnevno). U slučaju glavobolje, vrtoglavica, nedostatka apetita, problema sa spavanjem i težkog disanja preporučuje se ostajanje na istoj visini sve do prestanka simptoma. U našem slučaju lagane glavobolje su uticale na to da smo počeli koristiti lijek Diamox (acetazolamide). Ovaj lijek podržava proces aklimatizacije a što je veoma važno, ne uklanja simptome. Može se nabaviti bez recepte u nepalskim gradovima po veoma niskoj cijeni ili u Manangu (već malo skuplje). Profilaktično konzumiranje ovog lijeka pri nedostatku simptoma – pola tablete (125g) svakih 12 sati, počevši 12 sati prije uspona. Ista doza u slučaju pojave jednog od simptoma, dok u slučaju pojačanih simptoma cijela tableta svakih 12 sati (plus zadržavanje se na istoj visini).
Visinska bolest može imati još dva ozbiljnja oblika, jedan povezan sa nateknućem mozga a drugi sa tečnošću u plućima. Ovo su ozbiljne bolesti koje mogu dovesti do smrti. U slučaju nastanka simptoma nateknuća mozga (HACE – High Altitude Celebral Oedema) osoba se osjeća kao pijana, gubi ravnotežu i priča nepovezano. Najlakši način provjere da li neko boluje do HACE-a jeste da pokuša hodati po ravnoj liniji. Tečnost u plućima (HAPE – High Altitude Pulmonary Oedema) karakteristiše se kašljem, zagušljivošću te teškim disanjem čak i kad se odmara. U oba slučaja potrebno je preuzeti odgovornost za takvu osobu i pobrinuti se da bude transportovana u najkraćem mogućim roku na visinu na kojoj se dobro osjećala. Preporučuje se Dexamethasone za HACE i Nifedipine za HAPE kao lijekovi koji obolilom vraćaju snagu za brz silazak sa visine.
Ove informacije posjedujemo zahvaljujući publikaciji planinara i vrlo korisnom sastanku na temu visinske bolesti koji tokom sezone se svakodnevno odvija u 3 popodne Manangu, u uredu Himalayan Rescue Association.
Sreli smo ljude koji su žurili i zbog toga se morali vratiti istim putem. Također smo bili svjedoci akcije spašavanja helikopterom, koja košta 2500 dolara. Kako bi se izbjegle ovakve neugodnosti savjetujemo ozbiljan pristup ovoj temi.