Čarolija posljednje novogodišnje zvjezdice
U malom gradu, skrivenom između visokih planina, živjela je djevojčica Hana. Voljela je zimu, posebno posljednje dane decembra, kada su ulice mirisale na kolače, prozori svijetlili toplim bojama, a pahulje polako prekrivale krovove.
Hana je svake godine s roditeljima ukrašavala jelku, pravila papirne pahuljice i pomagala baki da pripremi novogodišnje kolače. Ipak, ove godine nešto joj je nedostajalo. Nije se radovala kao ranije.
Njen najbolji prijatelj Marko trebao je za praznike otići u drugi grad, jer se njegova porodica selila. Hana je znala da će joj nedostajati njihova zajednička igranja, šetnje i smijeh na školskom dvorištu.
Posljednjeg dana decembra, Hana je stajala pored prozora i posmatrala snijeg. Na nebu se pojavila jedna posebno sjajna zvijezda. Izgledala je kao mala svjetiljka koja je obasjavala cijeli grad.
Hana je pomislila da bi željela da se nešto čarobno dogodi. Željela je da Marko ostane, da svi njeni prijatelji budu zajedno i da nova godina počne baš onako kako je zamišljala.
Te večeri baka joj je ispričala staru priču o novogodišnjoj zvijezdi. Prema legendi, svake godine posljednja zvijezda koja zasija prije ponoći čuva jednu posebnu želju. Ali želja se ostvaruje samo ako je iskrena i ako u sebi nosi dobrotu prema drugima.
Hana je dugo razmišljala. Nije poželjela novu igračku, bicikl ni veliki poklon. Poželjela je da Marko zna koliko joj znači njihovo prijateljstvo i da nikada ne zaborave lijepe trenutke koje su zajedno proveli.
Uzela je papir, nacrtala zvijezdu i napisala nekoliko toplih rečenica. Na kraju je dodala malu poruku: „Gdje god bio, uvijek ćemo biti prijatelji.“
Papir je stavila u malu kutiju i poklonila Marku prije nego što je njegova porodica krenula na put.
Kada se približila ponoć, Hana je s roditeljima izašla na balkon. Grad je bio prekriven bijelim snijegom, a iz susjednih kuća čuli su se veseli glasovi. Nebo je bilo puno zvijezda.
U trenutku kada su kazaljke pokazale ponoć, Hana je ugledala onu istu zvijezdu. Zasijala je još jače, kao da joj šalje pozdrav.
Tada je zazvonio telefon.
Marko je poslao fotografiju svoje nove sobe. Na prozoru je stajala mala papirna zvijezda koju mu je Hana poklonila.
Ispod fotografije napisao je da je čuva na posebnom mjestu.
Hana se nasmijala. Shvatila je da se čarolija ne nalazi samo u zvijezdama, vatrometu ili poklonima. Ona se nalazi u prijateljstvu, lijepim riječima i uspomenama koje ostaju s nama, čak i kada se ljudi udalje.
Te noći zaspala je sretna, uvjerena da će nova godina donijeti mnogo lijepih trenutaka.
A posljednja novogodišnja zvijezda nastavila je tiho sjati nad gradom.
Pouka: Pravo prijateljstvo ne prestaje kada se ljudi udalje. Najljepše želje nisu one koje nešto traže za sebe, nego one koje čuvaju ljubav i sreću drugih.
