Budući da nam je Bangkok bio na putu s juga na sjever, odlučili smo mu dati jedan dan, da nas ubijedi u svoje kvalitete.

Nije uspio. Gužva, buka i nered su nas dočekali na južnoj autobuskoj stanici Sai Tai Mai već u jutarnjim satima. Nakon neprospavane noći u busu, imali smo bar sreće sa gradskim prevozom ovog puta. Brzo smo stigli u „najzanimljiviji“ dio grada, Banglamphu. U ovom kvartu nalazi se većina hostela i kafića, kao i popularna ulica Khao San, koja važi za raj svih putnika. Navodno, ova ulica nudi sve što je potrebno za dobar provod, međutim mi smo primijetili samo jeftinu američku pop muziku, puno gluposti koje se prodaju kao suveniri i lažni sjaj. Rambo Amadeus bi rekao, Khao San je Turbo Folk.

Khao San ujutro

Izašli smo u grad, nakon hladnog tuša u hostelu, s namjerom da posjetimo što više u što kraćem vremenskom periodu. Naravno, isplanirano se po običaju nije ostvarilo. Na prvom pješačkom prelazu prišao nam je prolaznik, uzeo našu kartu grada i počeo da označava sve hramove Buddhe (sa ležećim, sjedećim i sretnim Buddhom) koje jednostavno moramo posjetiti, tvrdeći da je Dan Buddhe i svi ulazi su besplatni. Uvalio nam je tuk tuk (motor-taksi), koji nas je trebao voziti po čitavom kvartu, za marku. Ovakvu ponudu nismo mogli odbiti. Nakon obilazka dva hrama, našli smo se u prodavnici skupih elegantnih odijela. Na svu sreću, nismo morali ništa kupiti, ali zato smo se posvađali s našim taksistom i vožnja za marku našla je svoj kraj. Ništa nam nije bilo jasno. Kasnije smo na internetu našli da su ovakve situacije klasik u Bangkoku.

Wat Indrawihan

I dalje smo mislili kako treba iskoristit dan Buddhe i obići sve moguće hramove za džaba. Uspjelo nam je to kod stojećeg i sretnog Buddhe, dok smo za ležećeg morali platiti, što nam je otvorilo oči da je čak i dan Buddhe laž. Makar smo vidili Buddhu u svim mogućim pozicijama.

Ležeći Buddha

Na našoj listi za napeti dan bio je i kraljevski dvorac, navodno jedan od najljepših građevinskih kompleksa u Tajlandu. Teško je opisati šta se dešava ispred ovog mjesta. More neskontanih turista čeka na ono po šta su došli, atrakciju. Za nas, gužva je bila prevelika, a i živaca nam je falilo. Ovo mjesto mogu posjetiti jedino ljudi sa debelim živcima, a i novčanikom, jer ulaz košta 25 KM.

Neskontani turisti ispred kraljevskog dvorca

Za završnicu, odlučili smo prošetati kineskim dijelom grada. Moguće je tamo doći brodom, jer kroz Bangkok teče rijeka Phraya i saobraćaj njom je u stvari jedini način da se brzo izađe iz gradskog ludila. Međutim, dolaskom u kinesku četvrt, ludilo tek počinje. Ovo je najnaseljeniji dio Bangkoka i to se zaista osjeti. Trotoari su tijesni, non stop neko guranje i požurivanje. Osim toga puno kineske robe, čiji kvalitet svi dobro poznajemo.

Kineska četvrt

Bangkok definitivno nije mjesto koje bismo preporučili. Za nas to je velik grad u kojem se gubi previše vremena na transport, udiše prljav zrak i sluša buku 24/7. Ali, ko voli nek’ izvoli!

Korisne informacije:

1 KM – 20.5 THB
-Ne treba vjerovati lokalcima, iz nepoznatog razloga pokušavaju da nagovore turiste na jeftin tuk tuk, koji je prevara.
-Gradski prevoz je jeftin, od 12 THB do 40 THB.
-Realna cijena tuk tuka ili taksija je oko 100 THB za neku srednju udaljenost.
-Cijena kreveta u višekrevetnoj sobi je od 140 THB do 200 THB (mi možemo preporučiti hostel Sawasadee Welcome)
-Vožnja brodom sa jedne strane rijeke na drugu košta 6 THB, dok prevoz nekoliko stanica dalje košta oko 12.5 THB. Preporučujemo vožnju. Malo mira, ako se to tako može nazvati.