Konačno! Naš višemjesečni put po Aziji je počeo. Nakon 11 sati u avionu, sletili smo u Bangkok, gdje su nam dodali još 7 sati vremenske razlike. Kao da to nije dovoljno umarajuće, na izlasku iz aerodroma, sačekao nas je tropik. Temperatura preko 30 stepeni, dok je vlažnost zraka preko 80%, laički govoreći, sauna.

Bangkok je milionski grad, pun trke i frke, što smo za početak htjeli izbjeći. Ipak, kako bi izašli iz grada da nastavimo put na jug zemlje, morali smo s aerodroma doći na južnu autobusku stanicu Sai Tai Mai, što nam je oduzelo cijeli dan, s jedne strane zbog veličine Bangkoka, a s druge, zbog slabo oranizovanog javnog transporta. Uspjeli smo stići na posljedni autobus tog dana. Nismo znali šta nas čeka budući da smo kupili karte za bus niže klase (u Tajlandu postoje također VIP i super VIP busevi). Međutim, ispalo je da Tajlanđani prilično brinu o svom putničkom komfortu, tako da je naš bus bio klimatiziran, sjedišta su se razvlačila u mini krevete, wc je radio i dijeljena je večera: flaša vode, sojino mlijeko sa okusom čokolade i kifla punjena crvenim grahom na slatko. 817 km za 34 KM. Plus prespavana vremenska razlika!

Sai Tai Mai, južna autobuska stanica u Bangkoku

Sljedećeg jutra bili smo u Krabiju, gradu na južno-zapadnoj obali Tajlanda. Od naše konačne destinacije dijelili su nas još prevoz sawngthaew-om (mali kamion sa prekrivenim gepekom u kojem se nalaze dvije klupe za putnike) do plaže Ao Nang, a odatle vožnja vodenim taksijem do plaže Ton Sai. Ova i susjedna plaža Railey se nalaze na poluostrvu, koje je džunglom odvojeno od ostatka kopna.

Vodeni taksiji čekaju

Ovu destinaciju nismo izabrali da bi se izležavali na preljepoj plaži. Ton Sai i Railey su poznate kao jedno od najboljih sportskih penjališta na svijetu, jer su okružene izuzetnim krečnjačkim stijenama, punim visećih dijelova, udubljenja, ispupčenja i dobrih hvatova. Čak i lakši smjerovi su zanimljivi do te mjere, da je često moguće sresti jake penjače kako uživaju na njima. Međusobni odnosi penjača (koji dolaze iz čitavog svijeta) su opušteni, tako da puno ljudi svog partnera za penjanje nalazi tek ovdje. Za one koji po prvi put žele probati ovaj sport, postoji nekoliko penjačkih škola koje nude početničke kurseve.

Penjanje na plaži

Najpopularnja opcja smještaja na Ton Sai su drvene kućice, sa osnovnim uređenjem – krevetom sa mrežom protiv komaraca, kupatilom bez tople vode i stujom od 18 do 3 ujutru. Za one koji traže veći komfort, Railey je bolja opcja; nama je ipak draže živjeti u skromnim uslovima gdje makar znamo da novac koji plaćamo ostaje lokalnom stanovništvu.

Naš izraelski dom

Nakon dolaska na Ton Sai, nije nam dugo trebalo kako bi primijetili da osim ljudi ovdje postoje i dvije druge, veoma bitne kategorije stanovnika: majmuni i komarci. Ovi prvi bahato pokazuju čiji je ovo u stvari teritorij. Oni u glavnom žive u džungli iza plaže, ali ne treba se iznenaditi kada počnu da skaču po krovovima restorana (svi restorani imaju osoblje koje zna rukovati s praćkom) ili izađu na plažu kako bi se nasunčali. Ipak, glavni cilj majmuna je odradit neku hranu od turista (nenaoružanih praćkom). S druge strane, komarci koje smo očekivali u većem broju, prilično miruju tokom dana (osim u džungli) i aktiviraju se samo za vrijeme zalaska sunca. Iako Tajland spada u zemlje sa opasnošću od malarije, u Ton Saiu malarijskih komaraca navodno nema.

Brat

Do jela ovdje smo imali entuzijastičan pristup, htjeli smo probati sve od ovdašnjih raznovrsnih specijaliteta, međutim brzo smo se stigli otrovati. Proliv čovjeka tjera na razmišljanje, tako da sad malo lakše postupamo s novim vrstama hrane. Koliko smo se uputili, trovanje je klasik na ovakvim destinacijama, čisto zbog toga što su bakterije drugačije. S tim se valjda mora živjet. Hrana ovdje je pravo neobična, ali za to stvarno ukusna i raznovrsna. Zbog razlike u klimi, voće i povrće koje je dostupno je totalno drugačije od onoga na što smo navikli u Evropi. U prodavnici umjesto kruške i grožđa leže mango i papaja, dok kokosi spadaju sa palmi. Većina povrća nam je, iskreno govoreći, nepoznata. Većina obroka je bazirana na riži, tjestenini (pravljenoj od rižnog brašna), morskim plodovima, tofu, povrću i orasima, kuhanim u oštrim umacima. Za doručak najpopularniji su palačinci ili sutlija na kokosovom mlijeku, servirani sa egzotičnim voćem. Totalni nedostatak hljeba i sira.

Korisne informacije:

1 KM – 20.5 THB

Gradski prevoz u Bangkoku karta od 12 THB do 40 THB
Autobus iz Bangkoka do Krabi 700 THB
Prevoz iz Krabi do Ton Sai (taksi+čamac) 165 THB
Drvena kućica za jednu noć (bračni krevet) 300 THB
Ručak u restoranu 60-100 KTHB
Palačinak 40-100 THB
Voćni koktel 40-100 THB
Mango 40 THB
20 litara pitke vode 60 THB

Tajland je duplo skuplji tokom turističke sezone, koja traje od decembra do kraja februara.

Informacije za penjače:

Najbolja sezona za penjanje je od novembra do marta, kad je većinom suho. Pri temperaturi od 30 stepeni, tijelo se prilično znoji, ali sa dosta magnezija nije strašno. U Ton Sai i Railey ukupno ima preko 50 opremljenih stijena. Moguće je također penjati višedužince, te free water soloing. Topo je moguće nabaviti na licu mjesta za 825 THB. Za sve informacije o penjanju najbolje se obratiti Basecampu u Ton Sai.