Malo selo petnestak kilometara udaljeno od Antalije, pod nazivom Geyikbayiri, po ničemu se nije razlikovalo od drugih brdskih naselja u tom regionu, sve dok 2000. godine Ozturk Kayikci, turski penječ i avanturista nije otkrio ogroman potencijal stijene koja se tamo nalazi.

Kayikci se preselio u Geykbayri i počeo bušiti smjerove. U narednih 14 godina ovo selo je postalo jedno od najvećih centara za sportsko penjanje u svijetu. Ove stijene broje preko 500 smjerova, a potencijal je veliki, tako da se novi smjerovi konstantno buše.

Jedan od penjačkih sektora

Mi smo bili tamo u momentu kad je naša penjačka forma bila prilično slaba, tako da nam je teško reći nešto o zahtjevnijim i ljepšim smjerovima, ali dovoljno je bilo posmatrati druge penjače, kako bi osjetili užitak. Prlijepi prevjesi i izbočine u stijenama stvaraju zanimljiv osjećaj trodimenzijonalnosti pri penjanju. Istina je da Geyikbayiri  może ponuditi također smjerove za početnike, ali smjerovi koje smo mi probali nas nisu fascinirali. Imamo utisak da je ovaj region ipak mjesto koje nudi penjačko zadovoljstvo  jakim penjačima, ljudima koji „žive na stijeni”.

Penjač na teškom smjeru

S obzirom da se stijene ne nalaze u samom selu izgrađeno je nekoliko kampova pod stijenama. Mi smo spavali u Climbers garden koji je pored  JoSiTo najpopularniji kamp. U składu s tom činjenicom kamp je bio krcat za vrijeme našeg boravka. Ne tvrdimo da je to pravilo, ali osim nas, 99% penjača na kampu bili su Nijemci, tako da se pri večeri bilo teško integrisati, bez poznavanja njemačkog jezika.

kamp Climbers garden

Što se tiče gradskog prevoza, Geyikbayiri je izolovan od svijeta. Iz Antalije je moguće doći do sela Akdamlar, što je oko 5 km udaljeno od stijena. Mi smo nekoliko puta stopirali na toj relaciji i svaki put smo uspjeli prilično brzo stići pod penjališta.

popdne u selu Agadir

Boravak u regionu iskoristili smo tadođer kako bi posjetili glavani grad u regiji, Antaliju. Osim male i simpatične luke, teško nam je nešto preporučiti, kada se radi o ovom gradu. Antalija je mjesto velikih all inclusive hotela, prodavnica sa turističkim suvenirima i skupih kafića. Nama se nije svidjela atmosfera tamo, jer sve je odrađeno tako, da turista bude zadovoljan. Falilo je duše u svemu tome.

luka u Antaliji

U posljednjih par dana smo posjetili još jedno penjalište u okolini. Radi se o selu Olimpos, smješteno 70 kilmotera zapadno od Antalije, na obali Sredozemnog mora. Ovo mjesto je poznato kao odmaralište ljeti, međutim, mi smo bili tamo u proljeće, tako da je bilo potpuno pusto. Bilo je super odmoriti se od njemačkog jezika poslije dobrih 10 dana u Geyikbayiriju. Olimpos je specifičan po svojim drvenim kućicama, kojih ima u izobilju. Osim pomenutih kućica ovo selo nudi i sasvim solidnu plažu, te prelijepe prirodno obojene stijene. Mjesto stvoreno za odmor.

pogled na more u Olimposu