Tajna proljetnog cvijeta
Mila i njen mlađi brat Filip obožavali su proljeće. Čim bi se snijeg otopio, trčali su u dvorište da provjere šta je novo niklo.
Jednog sunčanog jutra Mila je primijetila nešto neobično.
– Filipe! Dođi brzo!
Filip je dotrčao noseći svoju malu crvenu loptu.
– Šta je?
Mila je pokazala prema staroj jabuci. Ispod nje, među zelenim listićima, rastao je sićušan plavi cvijet.
– Nikad nisam vidjela ovakav cvijet! – šapnula je.
Filip je čučnuo.
– Možda je čaroban!
U tom trenutku iz grma se začulo:
– Psst! Psst!
Djeca su se okrenula.
Iz grma je provirila mala vjeverica. Na glavi je imala listić, a u šapicama držala lješnjak.
– Jeste li vi pronašli moj cvijet? – upitala je.
Mila je širom otvorila oči.
– Ti govoriš?!
– Naravno – odgovorila je vjeverica. – Ali samo kada proljeće počne.
– Kako se zoveš? – pitao je Filip.
– Zovem se Lili. A ovaj cvijet je veoma poseban.
– Zašto? – upitala je Mila.
Lili je sjela na kamen.
– Svakog proljeća pojavi se samo jedan ovakav cvijet. Kada ga neko pažljivo čuva, on pomaže da cijela bašta procvjeta.
Filip je odmah potrčao po svoju malu lopaticu.
– Hajde da ga presadimo!
Ali Mila ga je zaustavila.
– Ne smijemo. Možda mu baš ovdje odgovara.
Vjeverica je zadovoljno klimnula.
– Bravo, Mila! Cvijeće ne treba uvijek dirati. Nekad je dovoljno samo ga čuvati.
Djeca su odlučila da naprave malu ogradu oko cvijeta.
Prikupili su nekoliko grančica i pažljivo ih postavili u zemlju.
Zatim su donijeli vodu.
– Samo malo – rekla je Mila.
Filip je zalio cvijet.
Sljedećeg jutra dogodilo se nešto čudesno.
Na grani jabuke pojavili su se bijeli cvjetići.
U travi su nikle tratinčice.
A iza kuće procvjetali su žuti narcisi.
– Pogledaj! – viknuo je Filip. – Bašta je puna cvijeća!
Lili je provirila iz grma.
– Cvijet vam je zahvalan.
Mila se nasmijala.
– Nismo uradili ništa posebno.
– Jeste – odgovorila je vjeverica. – Bili ste pažljivi.
Od tog dana Mila i Filip svakog jutra obilazili su baštu. Posmatrali su leptire, slušali ptičice i zalijevali biljke.
A mali plavi cvijet ostao je na svom mjestu.
Jednog dana, kada je proljeće već bilo u punom cvatu, Lili je donijela djeci dva lješnjaka.
– Za moje najbolje prijatelje.
Filip je zagrlio vjevericu.
– Hoćeš li opet doći?
– Naravno – rekla je Lili. – Proljeće se uvijek vraća.
A u bašti su cvjetići tiho plesali na vjetru.
Pouka: Ljubav prema prirodi pokazuje se pažnjom, strpljenjem i brigom. Ono što čuvamo, može rasti i uljepšavati svijet oko nas.
